Zyra e Kryeministrit

Premijer Kurti u Lubeniću: Mi smo zemlja koja ne zaboravlja niti oprašta zločine koje je počinila Srbija

1 aprila, 2024

Lubenić, 1 april 2024

Na 25 godišnjicu masakra u Ljubenića u Peć́i, premijer Republike Kosovo Albin Kurti učestvovao je na memorijalnom skupu za ubijene u ovom masakru koji su izveli srpski pripadnici jedinice „Čakali“ zajedno sa pripadnicima vojne jedinice Teritorijalne odbrane Srbije.

Dokumentovan od strane Human Rights Watch-a još 1999. godine, premijer Kurti je rekao da masakr u Lubeniću ima dokaze i svedoke, među kojima su i sami preživeli masakar, meštani Ljubenića i okolnih sela, koji su videli i doživeli scenario zločina srpskih vojnika koji su odvojili žene, decu i starce i naredili im da krenu za Albaniju, a muškarci su tamo zadržani.

„Ljubenič́ka džamija se tog dana pretvorila u mesto zločina, kada su srpski vojnici uzastopno pucali iz automatskog oružja, kako niko od svih tih muškaraca ne bi ostao živ. Ispod gomile leševa preživelo je 7 muškaraca, dok je ubijeno 59 muškaraca iz porodica: Alimehaj, Ukshinaj, Huskaj, Hamzaj, Bobi, Shoshi, Morina, Jahmurataj, Avdulahaj, Bushati, Silaj, Haradinaj, Rustemaj, Lokaj, Rexhaj, Tahiraj i Berisha“, dodao je premijer Kurti.

„Peč́ki Lubenić́ je bio na meti zločinačkog režima Beograda i vrlo rano je uvršten u geografiju ratnih zločina, još 25 maja 1998 godine, kada su srpski policajci ubili devetoro muškaraca“, rekao je premijer Kurti tokom govora. Takođe je obeležio 7. april 1999 godine, kada su srpski vojnici na planini Lubenić ubili desetoro članova porodica Alimehaj, Ukshinaj i Bobi. Među njima je bilo dvoje dece od dve i pet godina i jedna trudnica.

Premijer Kurti je istakao unapređenje pravnog okvira za rešavanje zločina počinjenih tokom rata kako bi se omoguč́ilo da se ratnim zločincima sudi u odsustvu. On je pomenuo i izdvajanje sredstava za jačanje Specijalnog tužilaštva i formiranje Uprave za istraživanje ratnih zločina sa 41 istražiteljem u okviru Kosovske policije. U međuvremenu, radi preciznog dokumentovanja svih zločina, operacionalizovan je Institut za zločine počinjene tokom rata na Kosovu, za koji je već otvoreno 25 radnih mesta stručnjaka i službenika.

Dalje, ponovivši da smo mi društvo i država koja niti zaboravlja niti oprašta zločine koje je Srbija počinila na Kosovu, premijer Kurti je obeć́ao da ć́emo ić́i ovim putem do kraja jer država Srbija i ratni zločinci neć́e biti u stanju da izbegnu institucionalnu i individualnu odgovornost za zločine i genocid počinjen nad kosovskim Albancima.

„Vlada Republike Kosovo i ja lično, kao njen premijer, kontinuirano smo podsticali i sarađivali sa mnogim državnim institucijama i mehanizmima, na dokumentovanju, memorijalizaciji i adresiranju celokupne istorije i nasleđa rata na Kosovu“, zaključio je on.

Govor premijera Kurtija:

Poštovani poslanici Skupštine Republike Kosovo,
Poštovani ministri i zamenici ministara Vlade,
Poštovani ministri Elbert Krasniqi i Hajrulla Ceku,
Poštovani predstavnici državnih institucija,
Dragi meštani Lubenića,
Poštovani Nezir Jahmurataj, gradonačelniče sela Lubenić,
Poštovani ratni veterani Oslobodilačke vojske Kosova, ratni vojni invalidi, članovi porodica palih boraca i martira,
Drage sestre i braćo,
Dame i gospodo,

Ove godine se navršava 25 godina od rata 1999. godine, odnosno četvrt veka slobode. Evo nas zajedno ovde u Ljubeniću , 25 godina od 1. aprila 1999. godine, kada su vojne i paravojne snage Srbije izvršile masakr u Ljubeniću , u kom su slučaju pogubili 59 muškaraca.

Tog dana, u 07:00 časova ujutru, pripadnici jedinice „Čakali“, koji su bili u sastavu jedinice „177“ u Peći jugoslovenske vojske, zajedno sa pripadnicima vojne jedinice Teritorijalne odbrane, upali su ovde u Ljubenićú. Za nekoliko minuta izbačeni ste iz svojih domova i okupljeni skoro svi žitelji Ljubenića usred sela, kod džamije. Prema scenariju zločina, srpski vojnici su odvojili žene, decu i starce, kojima su naredili da idu u Albaniju, dok su muškarci tamo zadržani.

Ljubenicka džamija se tog dana pretvorila u mesto zločina, kada su vojnici Srbije uzastopno pucali iz automatskog oružja, kako niko od svih tih muškaraca ne bi se ostao živ. Ispod gomile leševa preživelo je 7 muškaraca, dok je ubijeno 59 muškaraca iz porodica: Alimehaj, Ukshinaj, Huskaj, Hamzaj, Bobi, Shoshi, Morina, Jahmurataj, Avdullahaj, Bushati, Silaj, Haradinaj, Rrustemaj, Lokaj, Rekhaj, Tahiraj i Berisha.

Dokumentovana još 1999. od strane Human Rights Watch-a, Ljubenički masakar ima dokaze i svedoke. Pre svega, to su sami preživeli masakra, to ste vi, meštani Ljubenića i okolnih sela, videli i doživeli.

Sudski procesi koji su se vodili protiv pripadnika jedinice „Čakali“ u Srbiji, ukršteni su sa ograničenjima i vraćanjima sa jednog pravosudnog nivoa na drugi. Ovo pokazuje strategiju srpske države da zamagli te slučajeve, da se vode procesi samo radi reda, dok nastavlja da skriva i štiti brojne ratne zločince.

Za rešavanje zločina počinjenih tokom rata razvili smo zakonsku osnovu koja je dugo nedostajala i povećali kapacitete institucija da se njima efikasno bave. Odvojili smo sredstva za jačanje Specijalnog tužilaštva, odnosno za 4 tužioca, 6 specijalnih saradnika i pomoćno osoblje, i uopšte nova mesta u Tužilačkom savetu Kosova i Sudskom savetu Kosova. Tužioci imaju dobre uslove za rad i uživaju visoke plate.

Imamo nedostatak sudskih sporova i nedoslednosti podataka. Stoga smo omogučili suđenje u odsustvu ratnim zločincima. Čak i u 2019. godini. Tokom ovog mandata napravili smo neophodne zakonske izmene kako bi se srpski ratni zločinci suočili sa pravdom, jer se ti zločini ne opraštaju, niti ikada zastarevaju. A da bismo tačno dokumentovali sve zločine, operacionalizovali smo Institut za zločine počinjene tokom rata na Kosovu, za koji je već otvoreno 25 radnih mesta za stručnjake i druge službenike.

Dakle, sada imamo adresu da pošaljemo sve dokaze i nadam se da ćemo deponovati što više dokaza o zločinima počinjenim svuda na Kosovu. U međuvremenu, odavde još jednom apelujem na naše pravosuđe da se hitno pozabave predmetima zločina počinjenih tokom rata, jer ti zločini nikada nisu zastareli, ali su svedoci sve stariji.

U Kosovskoj policiji u prošlosti su se ratnim zločinima su se bavili u sektoru za istragu teških zločina, sa 19 službenika. Sa novom strukturom koja je već odobrena u policiji naše zemlje, podigli smo je na nivo Uprave za istraživanje ratnih zločina sa 41 istražiteljem, odnosno povećanjem broja istražitelja za više od 100 odsto. Zato što zločina ima veoma mnogo, a nema dovoljno istražitelja za sve njih. Povodom slučaja masakra u Ljubeniću , policijski istražitelji su u decembru prošle godine Specijalnom tužilaštvu dostavili nacrt krivične prijave.

Dragi meštani Ljubenića,

Ujutro 1 aprila 1999 godine, na dan masakra u Lubeniću, srpski vojnik je pitao svoje žrtve: „Ko je palio kuće u blizini?“; a kada je Adem Haradinaj, star 67 godina, odgovorio da su kuće zapalila policija, vojnik je uzeo Adema i ubio ga iz automatskog oružja. Nakon toga, isti vojnik je upucao 47-godišnjeg muškarca Uke Bushatija, koji se usudio da reaguje na vojnika rekavši: „Ubio si čoveka, a da nije završio svoju rečenicu“ i odgovorio mu: „Ko si ti da mi govoriš ko sam ja da ubijem?“.

Čak i 25 godina kasnije, odgovor je isti. Mi smo narod i država Kosovo: svedoci, žrtve, preživeli i naslednici te mračne istorije 90-ih, kada je Srbija sprovodila etničko čišćenje lokalnih Albanaca na Kosovu, činila ratne zločine, zločine protiv čovečnosti i genocid!

Mi smo društvo i država koja ne zaboravlja niti oprašta zločine koje je Srbija počinila na Kosovu. Mi smo narod spreman da svedoči, mi smo Republika koja iz dana u dan dovršava institucionalnu i pravnu infrastrukturu za rešavanje ratnih zločina. Iz tog razloga, Vlada Republike Kosovo i ja lično kao njen premijer, kontinuirano smo podsticali i sarađivali sa mnogim državnim institucijama i mehanizmima, na dokumentovanju, memorijalizaciji i adresiranju celokupne istorije i nasleđa rata na Kosovu. Rešeni smo da idemo ovim putem do kraja, jer država Srbija i ratni zločinci neće moći da izbegnu institucionalnu i individualnu odgovornost za zločine i genocid počinjen nad nama, kosovskim Albancima.

Kao iu Ljubeniću , srpski vojnici su 7 aprila 1999 godine ubili 10 članova porodica Alimehaj, Ukshinaj i Bobi na planini Lubenić kod „Stana krša“. Među njima je dvoje dece od 2 i 5 godina i trudnica. Pećki Ljubenić je bio na meti beogradskog kriminalnog režima i uvršten u geografiju ratnih zločina vrlo rano, još od 25 maja 1998 godine, kada su srpski policajci ubili devetoro muškaraca.

Srbija nastavlja da izbegava svoju odgovornost kao država za zločine na Kosovu. Naša demokratska Republika, naša nezavisna država, značajno napreduje na svom putu društvenog i ekonomskog napretka. Mi smo parlamentarna, demokratska republika koja poštuje ljudska prava i koja ima za cilj ulazak u Evropsku uniju i NATO. Nastavljamo da gledamo napred poštujuć́i našu prošlost, ne zaboravljajući nikada odakle dolazimo i ko nam je omogućio da budemo ovde, da živimo slobodu i uživamo u državi. Tako i danas ovde u Ljubeniću, u znak sećanja na vaše najmilije, naše najmilije, zajedno smo da se posvetimo rešavanju ratnih zločina na adresama ratnih zločinaca, odgovornih i onih koji su ih naredili, pred pravdom i pred istorijom.

Neka je večna uspomena na poginule u masakrima u Ljubeniću i slava svima koji su pali, palim borcima i martirima na putu kroz koji smo prošli do naše slobode!

Hvala vam!

Last modified: 3 априла, 2024

Comments are closed.

×