Zyra e Kryeministrit

Premijer Thaçi: Albanci će živeti slobodni, u evropskom duhu, u evro-atlantskom duhu, u zajedničkom prostoru.

21 maja, 2012

 Priština, 21 maj 2012

 
Govor premijera Republike Kosovo, Hashima Thaçija na manifestaciji obilježavanja 100. godišnjice Skupštine u Juniku

Poštovana Predsednice Republike Kosova, g-đo Jahjaga;
Poštovani Predsedniče Skupštine Republike Kosova, g-din Krasniqi,
Poštovani zamenici premiera ;
Poštovani ministri,
Zamenici ministara,
Poštovani poslanici
Poštovani ministare Albanije, g.Bumçi;
Poštovani savetniče premijera Berishe i bivši ministre  iz perioda rata, stoga te i nazivam ministre rata, g. Ceka, hvala  na vašoj podršci i podršci vlade Albanije, u to vreme za oslobođenje Kosova,
Poštovani bivši predsedniče Sejdiu,
Poštovana porodice Haradinaj ,Jashari;
Poštovane porodice palih boraca;
Uvaženi gradonačelnici,
Bivši gradonačelnici takođe,
Poštovani predstavnici verskih zajednica ;
Poštovani  prisutni;
Vi koji ste se okupili danas u Juniku
Poštovani Juničani, dragi;

 
Dozvolite mi da  vas u ime Vlade Republike Kosovo, pozdravim čestitajuči ovu značajnu godišnjicu Junika.

Danas mislim da su oči i umovi svih Albanaca usmereni ka Juniku.

Jer  se 2012 godina sa ponosom i dostojanstvom obeležava bilo gde na albanskom tlu kao  godina 100 godišnjice nezavisnosti Albanije.

Ovaj datum obeležen za albanski narod iznosi na posebno svetlo događaje i činjenice koje su dovele do realizacije ovog velikog sna  našeg  naroda.

 Nezavisnost Albanije oživljuava na   dobro poznatu činjenicu o velikom doprinosu ličnosti i naroda Kosova u albanskom nacionalnom pokretu koji je delimičmo kulminirao 28. novembra 1912 godine.

Kosovo je pripremilo  nezavisnost Albanije ali je ostala za ceo  vek  zarobljena.
 
Dame i gospodo,

Danas, ovde u istorijskom Juniku uz veliku institucionalnu i državnu brigu upravo se  podsećamo jednog istorijskog događaja koji je doprineo masovizaciji pokreta koji je doveo do nezavisnosti Albanije.

Pre 100 godina, je doneta  odluka o  koordinaciji i pokretanju oružanih ustanaka na Kosovskoj teritoriji,  uoči balkanskih ratova,  koji su pretili rasparčavanjem albanskih zemalja.

Patriote i ideolozi nacionalnog pokreta, pod rukovodstvom  čoveka prosvetljenog uma,  ličnosti broj jedan misli i delovanja pokreta svih vremena, i odanog rodoljuba nacionalnog pitanja, Hasana Prishtine, su doneli odluku da se organizuje ustanak koji je kulminirao sa proglašenjem nezavisnosti Albanije.

Bio je to  Junik, važan strateški i geografski centar  koji je lako ujedinio lidere pravilne  nacionalne  orijentacije celokupne albanske teritorije.
 
Junik je postao sinonim centra sa neprekidnom tradicijom  koji je pružao podršku nacionalnom pokretu.

Velike patriote tog  vremena su ostavili po strani sve  lične ili regionalne interese, oni su se ujedinili da služe nacionalnom pitanju , kao i Hasan Prishtina, Lugj Gurakuqi, Ismail Qemaili, Isa Boletini itd.

 Skupština u Juniku je bila nastavak  Skupštine u Uroševcu,  poznate po 14 zahteva formulisanih od strane ideologa pokreta za oslobođenje, Hasana Prishtine u zaštiti interesa Albanaca na pragu  raspada Otomanskog carstva.

Istorijska skupština u Juniku je  pokazala  spremnost da se žrtvuje za slobodu i jasnu političku viziju za zaštitu nacionalnih interesa u prelomnoj godini za balkanske narode.

 Uprkos zaostalosti, nedostatka vojne moći, različitih političkih opredeljenja, prave patriote sa vizijom, hrabroščui i budnošču  su rukovodili oružanim otporom u odbranu albanskih zemalja i stvaranja svesti za nezavisnost.
 
Uz celokupnu pobunjeničku borbu, ogromno žrtvovanje i zalaganje albanskog stanovništva , deo albanskih zemalja je ostao pod ropstvom, doživljavajući ubistva, paljenja i uništavajuču politiku vekovne srpske vladavine.

Nekoliko godina kasnije, ponovo je Junik,  kao neutralna zona,  koja je sa velikodušnošču, solidarnošču i izuzetnoma gostoljubivošču otvorila vrata  četama pobunjenika.

Borci koji se nikada nisu složili sa srpskom  vladavinom albanskih teritorija, kao četa Azema Bejte , onih iz Skadra,  Velike Malesije, Rugova itd. su  našli utočište upravo u Juniku.

Dame i gospodo,

Junik  je  bio otvareno srce  u svim periodima istorije, od početaka nacionalnih pokreta, tokom perioda Prizrenske Lige i ustanaka, koji su doveli do nezavisnosti Albanije.
 
Junik je i za mene lično, kao i za  mnoge od vas , izazvao posebne emocije. Jer kada smo osnovali Oslobodilačku vojsku Kosova, kada smo se kretali  sa  Kosova u Albaniju, ponovo je  Junik bio centar stanovanja, mobilizacija i prelaz granice, razbijanjem ovih bodljikavih granica koje je instalirala Srbija.

Stoga danas, u petoj godini nezavisnosti,  na 13.-oj godišnjici oslobođenja Kosova, podsečam se  mojih putovanja i mojih saboraca , zajedno sa Shkelzenom Haradinajem do ovde, da  bi nastavio sa Luanom Haradinajem, kako bi prešao ove planine, da  bi preneo poruku da će doći sloboda Kosova.

Stoga poštovani baca Hilmi u isto vreme, mi dozvolite da Vama lično kao porodici, vama, dragi građani, državi Kosova, čestitam  i oslobađanje  komandanta Haradinaja, Ramusha iz Haga.

Junik je  bio otvorenih vrata  i ključna tačka i u novijem vremenu, u slavnim  godinama  borbe Oslobodilačke vojske Kosova.
 
U Juniku su svaka vrata, kuća i ognjište  bilo otvoreno za OVK-a.
U Juniku je svaki pedalj zemlje popločan krvlju. Svaki centimetar zemljišta ovde ima priču u sebi, jer su se ovde borili ne samo juničani  , ovde  su se borili svi oni koji su se mobilisali, koji su došli, smestili, organizovali i uzimali energiju da bi je podelili  širom Republike Kosovo.

 Junik je bio mesto prema kome su  krenuli  momci i devojke iz svih krajeva Kosova na njihovom putu da se  snabdeju sa oružjem.

U Juniku su pronašli sklonište, hranu i lojalnost.

Ty su i pružali otpor sa retkim heroizmom, bilo da su stupali  u redove OVK,  iz zapadnog sveta, u domovinu, bilo da su išli da se snabdeju oružjem, kako bi postali  članovi OVK-a .
 
Ali Juniku ima neto posebno, dao je prvog heroja OVK.a, Edmonda Hoxhu. Danas se sečamo kosovskog  heroja, Edmonda i brata, Xhavita Hoxhe, koji je dao izuzetan doprinos  za uspostavljanje i mobilizaciju  Oslobodilačke vojske Kosova.

Juniku je  imao otvorena ognjišta za sve momke  i devojke  Kosova.

Tu su  smešteni, nahranjeni i tretirani na najbolji moguči način od strane stanovnika koji su imali dugu tradiciju gostoprimstva za ljude koji su bili u službi domovine .

U istorijskom Juniku su pali borci sa svih albanskih teritorija , bivajuči  deo otpora, borbe i bitaka 1998  – 1999 godini.

U   Juniku, su u avgustu 1998 herojski pali naši saborci  Bekim Berisha i  Bedri Shala, Elton  Zherka, Permet Vula  i mnogi drugi saborci na čelu borbi za slobodu Kosova.
 
U istorijskom Juniku, je boravio  vrhunski američki diplomata Richard Holbrook, slamajuči sve antialbanske predrasude o karakteru borbe Oslobodilačke vojske Kosova.

 Tokom svih ovih obaveza, za oslobođenje, za slobodu Kosova, za  stvaranje nezavisnog Kosova, za konsolidaciju i jačanje naše države, za priznavanje Kosova, gde god da sam se susreo sa  ambasadorom Holbrookom, u Vašingtonu, Njujorku, Dejtonu ili Briselu, Prištini ili bilo gde, mi smo uvek razgovarali i evocirali uspomene na Junik, koji je bio izuzetno važna tačka u njegovom životu i radu.

Stoga, odavajuči počast ambasadoru Holbrooku, zahvaljujemo se u ime države i naroda Kosova, za njegov život i delo, njegovoj porodici, i Sjedinjenim Američkim Državama na doprinosa za slobodu i nezavisnost Kosova.

Kontakt diplomate svetskih promera sa  vojnicima OVK je bio legalizacija OVK-a kao najozbiljniji političko-vojni projekat koji je stvorio  politički pokret za slobodu i nezavisnost Kosova.
 
Oslobodilačka vojska Kosova, kao projekat koji kulminira u političko-vojnoj istoriji Albanaca i njena pravedna borba , podržana od svih građana Kosova, dobila  je podršku demokratskog sveta, Sjedinjenih Američkih  Država, Evropske unije i NATO-a.

Ali, poštovani ministri Bumçi, Ceka, dozvolite mi da u ime Vlade Republike Kosovo i svih građana Kosova, da vam se zahvalim na vašoj izuzetnoj operativnoj i diplomatskoj  i opštegrađanskoj podršci  za sve građane Kosova,  u zalaganju za slobodu i nezavisnost.

Bez  Albanije bi bilo skoro nemoguće da  Kosovo bude oslobođeno.  Stoga,  hvala.

Dakle, nakon vekovnih zalaganja ,Kosovo se oslobodilo, shvatajući ideal mnogih generacija, ideal drugih generacija koji nisu ništa poštedele da bi sačuvale nacionalni identitet i stremljenja za slobodu.
 
Dame i gospodo,

 Kosovo je danas nezavisna država , priznata od 90 svetskih država , od  zemalja sa najviše razvijenom demokratijom, od  Sjedinjenih Američkih Država, većina zemalja Evropske unije i mnoge druge zemlje širom sveta, model svetske demokratije .

Danas se Kosovo  konsolidoje i jača kao država.

Kosovo je ušlo u petu godinu nezavisnosti, uz jasnu evro-atlantsku vizoju , i član je mnogih važnih međunarodnih mehanizama.

Pet godina posle nezavisnosti, Kosovo gradimo i razvijamo,  ali i menjamo . Danas, Kosovo  imamo sa novim autoputevima,  koje za samo tri sata povezuju Prištinu sa Dračom, danas imamo Kosovo sa novim školama, sa novim putevima.

Danas smo kosovoi razvili sa  jasnom vizijom.

Njene legitimne institucije imaju evropsku viziju razvoja i napretka da  se  što brže postane deo razvijenog veta , slobodnog i demokratskog , realizujuči ideal svih generacija, da Kosovo postane što brže član OUN-a, Evropske unije i NATO-a
 
Poštovani,

Danas kao nikada pre, Albanci nisu bili u boljoj poziciji, i političkoj i nacionalnoj, i evro-atlantske orijentacije.

 Albanija je članica NATO-a 100 godina posle proglašenja nezavisnosti. Nezavisno Kosovo na sigurnom putu za  evropsku budučnost  i članstvo u NATO.

Imamo puno poverenje da će se zaustaviti diskriminacija  prema Albancima u Makedoniji.  Kosovo pozdravlja bilo kakvu slobodnu izjavu  albanaca Preševa, Medveđe i  Bujanovca o svojoj  budućnosti.

Zato će Albanci  živeti slobodno, u evropskom duhu, u evro-atlantskom duhu , u zajedničkom prostoru, sa otvorenim granicama, u evropskoj budućnosti.

 Hvala vam puno!
 

Last modified: 2 децембра, 2022

Comments are closed.