Zyra e Kryeministrit

Premijer Kurti u Kralanu: Odgovornost i istina nalazi se u arhivima zvaničnog Beograda

2 aprila, 2024

Kralan, Đakovica, 02. april 2024

Na 25. godišnjicu masakra koje su počinile oružane snage Srbije, premijer Republike Kosovo, Albin Kurti u Kralanu, Đakovica, odao je pomen ubijenima u masakru civilnog stanovništva u ovom selu.

Prvo odajući počast groblju palih boraca u blizini škole „8 Palih boraca“, premijer Kurti je istakao da su ogromna većina ubijenih od strane naredbodavaca i izvršitelja u Srbiji, tokom poslednjeg rata na Kosovu, bili nemoćni civili i da su isti oni naša cena plaćena za slobodu koju danas uživamo.

„Veoma mi je drago što škola nosi ime „8 Palih boraca“, jer moramo da podsetimo sve generacije, kako sadašnje, tako i one koje dolaze posle nas, pa i deci koja još nisu rođena, koji će postati učenici ove škole jednog dana, da sloboda koju uživamo, država koju gradimo i razvijamo ima korene upravo u ovoj visokoj ceni koju smo platili krvlju palih boraca nacije“, rekao je premijer.

Premijer Kurti je položio cveće na spomenik na kome je ispisano 88 imena Albanaca, koji su, kako je rekao, ubijeni zato što su bili Albanci i hteli da žive slobodno u svojoj zemlji predaka. Od hiljada žitelja iz regiona okupljenih u Kralanu, koje su srpske snage nasilno odvojile muškarce od žena, ubijeno je 86 nenaoružanih civila, dok su još dva ubijena na putu za deportaciju u Albaniju.

Među žrtvama ovog zločina 11 su deca, dok je 18 ubijenih pronađeno kod jezera Perućac u Bajinoj Bašti, u Srbiji.

Koliko su oni odgovorni za ovaj dvostruki zločin govori i činjenica da su zločinci ubijali Albance i kidnapovali njihove leševe, pa je Premijer naglasio da je odgovornost i istina u arhivi zvaničnog Beograda, koji mora da vrati preko 1600 tela naših voljenih osoba, koji su i dalje nestali 25 godina kasnije.

„Pozivamo i međunarodni faktor da izvrši pritisak na Beograd, kako bi bilo pravde za Kosovo, za mnoge žrtve svuda, proleća 1999. godine, jer bez pravde rana i dalje krvari, a porodice palih boraca i dalje imaju strepnju i patnju, jer mnogi od njih ne znaju gde su mrtva tela svojih najmilijih“, zaključio je premijer Kurti.

Svedoci su ispričali kako su od 2. do 4. aprila 1999. godine, srpske vojne i policijske snage mučile stotine albanskih muškaraca i mladih momaka, opkoljeni tenkovima na polju u Kralanu. Posle dvodnevnog premlaćivanja i maltretiranja, 4. aprila, od strane grupe dečaka i muškaraca, koji su držani na livadi, sve vreme okruženi tenkovima, bez vode i bez hrane, veliki broj njih je pušten.

Privedeno je njih 86, među kojima 11 maloletnika. Od tog dana niko od njih nije viđen živ.

U ovim počastima, premijer je bio u pratnji ministarke Obrazovanja, Nauke, Tehnologije i Inovacija, Arberie Nagavci, ministra Unutrašnjih Poslova, Xhelala Sveçle, zamenika ministra Finansija, Rada i Transfera, Agona Dobrune, zamenika ministra Regionalnog Razvoja, Alije Tafarshikua, zamenice ministra Zdravlja, Dafine Gexha Bunjaku, poslanicima Skupštine Republike Kosovo, Mimoza Kusari Lila i Agon Batusha, kao i zvaničnicima na centralnom i lokalnom nivou.

Cela izjava premijera Kurtija na groblju palih boraca:

Čast nam je što smo ovde među vama u ovom značajnom trenutku kada budite uspomene za 25. godišnjicu slavnih bitaka Oslobodilačke Vojske Kosova, ali i surovih zločina srpskih snaga nad civilnim stanovništvom, i veoma mi je drago da škola nosi naziv „8 Palih boraca“. Jer moramo podsetiti sve generacije, i sadašnje i one koje dolaze posle nas, pa i deci koja još nisu rođena, koji će jednog dana postati đaci ove škole, da slobodu koju uživamo, državu koju gradimo i razvijamo ima svoje korene upravo u ovoj visokoj ceni koju smo platili krvlju palih boraca nacije.

Ovom prilikom važno je uvek istaći da su ogromna većina ubijenih u poslednjem ratu na Kosovu bili civili bez odbrane, pa su iz tog razloga i nalogodavci i izvršitelji u Srbiji. Bilo je suđenja u Haškom Tribunalu, u kom slučaju je, na primer, Vlastimir Đorđević osuđen na 18 godina zatvora. Njegov zahtev za prevremeno puštanje na slobodu je 2019. godine odbijen i mnogi zločini koji su se desili iz srpske akcije „Potkovica” u Dukađinu su praktično uključeni u optužnicu protiv njega, ali on sam nije došao ovde da izvrši zločine. Ima na stotine izvršitelja širom Kosova i oni treba da se suoče sa pravdom. Od 2019. godine u našoj Republici omogućeno je suđenje i izricanje kazne u odsustvu, zbog toga Državno tužilaštvo neophodno treba da kao nastavak kažnjavanja onih koji su naređivali, u Hagu, gde je nažalost glavni nalogodavac, koljač Balkana, Milošević, tamo umro ne dočekavši zasluženu kaznu, treba ih proslediti ovde na Kosovu sa presudama ovim izvršiteljima, štaviše, pred Haškim Tribunalom sledi suđenje i kazna za nalogodavce. Za ostale koji su počinili ove zločine protiv čovečnosti, ratne zločine i genocid na terenu, trebalo bi da se vodi sudski postupak na Kosovu.

Zajedno smo sa ministrima, zamenicima ministara, sa kolegama narodnim poslanicima, predstavnicima naroda, kako bismo još jednom istakli naše poštovanje, našu obavezu prema palim borcima nacije, prema borcima i invalidima rata, prema porodicama palih boraca, ali i da se pozove na institucionalnu pravdu jer rane ostaju otvorene kada ih pravda za žrtve ne zatvori.

Slava svim palim borcima naroda!

Izjava premijera Kurtija kod nadgrobnog spomenika palih boraca:

Ovde smo u đakovačkom Kralanu kod nadgrobnog spomenika na kome je ispisano 88 imena Albanaca koji su ubijeni zato što su bili Albanci i hteli da žive slobodni u svojoj zemlji predaka. U Kralanu se okupilo na hiljade stanovnika iz svih krajeva ovog regiona, bespomoćnih, nenaoružanih civila, a nakon razdvajanja muškaraca od žena, mnogi od njih su deportovani u Albaniju, čak i tokom deportacije bilo je ubistava i 86 je ubijeno ovde i još dva na putu, koja sva imena imaju u ovom nadgrobnom spomeniku. Dokazi postoje, postoje i svedoci, ali pravde još nema jer su zločincima potrebne optužnice, suđenja i kazne gde god da se nalaze, čak i u odsustvu. 11 je bilo dece, a pored toga 18 ubijenih pronađeno je u blizini jezera Perućac u Bajinoj Bašti, u Srbiji, gde je

Srbija pokušala da sahrani istinu nakon ekshumacije leševa i njihovog kidnapovanja.

Koliko su oni odgovorni za ovaj dvostruki zločin govori i činjenica da su zločinci ubijali Albance i kidnapovali njihove leševe.

Zato pozivamo međunarodni faktor da izvrši pritisak na Beograd, da bude pravde za Kosovo, za mnoge žrtve svuda, proleća 1999. godine, jer bez pravde rana i dalje krvari, a porodice palih boraca i dalje imaju anksioznost i patnju, jer mnogi od njih ne znaju gde su mrtva tela svojih najmilijih.

Dakle, odgovornost i istina je u arhivi zvaničnog Beograda i odatle bismo morali da saznamo i da nam se vrate tela naših najmilijih, koji se i 25 godina kasnije vode kao nestali. Na Kosovu je još uvek preko 1.600 nestalih lica.

Mnogo vam hvala.

Last modified: 12 априла, 2024

Comments are closed.

×