Priština, 16.april 2009
Pre deset godina , nad Kosovom se istresao bes jednog režima, nad jednim etničkim narodom na svom ognjištu, i na svom pravu za svoj identitet i nezavisnost.
Više od jedne decenije , albanci i druge etničke grupe organizovane u političke partije izgradili su jedan snažan demokratski pokret gde su artikulisali i institucionalizovali političku volju kosovskog naroda za slobodu , nezavisnost i demokratiju.
Otpor i mirovna, građevinska i institucionalna politika u oblastima od vitalnog interesa i priznavanje tog procesa od strane razvijenih zapadnih demokratskih država krajnje su zaoštrili odnose sa Beogradskim režimom.
Gubitak političke i diplomatske borbe sa Kosovom u svetu su učinili da se vrate ubilačkim sredstvima i mašineriji koja se mnogo puta nasrtala na nas tokom istorije.
Dokazani i najavljeni masakri nad jednim nezaštičenim narodom bi dobili tragične promere.
Oružani otpor je imponovan kao rešenje.
Diplomatska zalaganja , konferencija u Rambujeu nisu primljena.
Kaznene kampanje i zločini nad civilima su stvorili stanje humanitarne katastrofe.
Centri odlučivanja i demokratska međunarodna javnost su uzele u obzir upotrebu vojnih snaga da bi se sprečila katastrofa.
Intervencija NATO-a je još više eskalirala borbu, zločini i masakri se nisu mogli zaustaviti.
Približno milion ljudi , staraca, među njima i bolesnih, invalida, je isterano iz svojih kuća, sa ciljem promene demografske etničke strukture na Kosovu.
Albanska država, Opština Kukes, su bile prve otvorene srčane luke prijema i dočeka hiljada kosovara , ranjenih , zlostavljanih kao što ne može gore.
I pored svega toga oni nisu izgubili nadu da će se ponovo vratiti svojim kućama u slobodnom Kosovu.
Kao što su iseljavanje i njeni razmeri bili bolni i sa mnogo patnje, upravo tako veliki da želja i žrtve albanske države i građana Kukesa i cele Albanije da dočekaju i neguju preko svojih mogučnosti svoju braču po krvi.
Izgleda da smo u ovoj nesreči pronašli, bolje i jače shvatili jedni druge.
Evo gde smo danas, deset godina posle, u oživljavanju sečanja , sa kulom, simbolom dočeka i rezistencije , i inauguraciju vršimo zajedno, u Kukesu, u Albaniji, kao brača sa ciljem ka udruženoj evropi.
Albanska država , narod Kukesa i cele Albanije vam prenosi pozdrave i zahvalnost predsednika Kosova Fatmira Sejdiua i premijera Hashima Thacija za sve što ste uradili za Kosovo i njen narod.
Inauguracija Kulle je svest o vremenu, istoriji i sečanja na nju.
Zahvaljujem!
Last modified: 5 децембра, 2022