Zyra e Kryeministrit

Premijer Kurti učestvovao je na komemorativnoj akademiji povodom 40. godišnjice pada Rexhepa Malaja i Nuhija Berishe

11 januara, 2024


Priština, 11. januar 2024

Nakon posete porodicama Rexhepa Malaja i Nuhija Berishe, Premijer Republike Kosovo, Albin Kurti učestvovao je na komemorativnoj akademiji povodom 40. godišnjice pada Rexhepa Malaja i Nuhija Berishe, organizovanoj pod pokroviteljstvom Vlade.

Podsećajući na istoriju i sećanja iz knjige „Qëndresa” sa beleškama Rexhepa Malaja o zatvorskom periodu od 1975. do 1983. godine, premijer Kurti je opisao da je „ceo ovaj sistem nasilja koji je Srbija koristila prema albanskim političkim aktivistima i patriotskim intelektualcima angažovanim za politička prava, za samoopredeljenje, za oslobođenje i za Republiku Kosovo, slobodno se može nazvati „političkom inkvizicijom““.

Pre 40 godina, u noći 11. januara 1984. godine, Rexhep Malaj i Nuhi Berisha ubijeni su u ilegalnoj bazi u Prištini, gde su obojica pružali otpor oružanom sukobu sa srpskom policijom.

„Rexhep Malaj je zatvaran četiri puta: prvo 1968. godine, zatim 1973. godine, zatim 1974. i na kraju 1975. godine. Na osnovu ovoga i gledajući imena prijatelja sa kojima je uhapšen i zatvoren, kao što su Adem Demaçi, Irfan Shaqiri. , Ilmi Ramadani, Isa Kastrati, Osman Dumoshi i desetine drugih, podrazumeva se da je Rexhep Malaj pripadao dvema generacijama političkih zatvorenika: onima iz 1968. i onima iz 1981. godine. Međutim, nakon izlaska iz zatvora, Rexhep Malaj je imao tu sreću da svoje ime ovekoveči sa još jednim političkim aktivistom, koji je bio deceniju mlađi od njega, sa Nuhi Berishom iz Svirce, Kamenica/Dardana“, rekao je premijer pred prisutnima.

On je dalje dodao da smo u okviru aktivnosti povodom obeležavanja 40 godina od pada Rexhepa Malaja i Nuhija Berishe, dan 11. januara započeli obilaskom dve porodice u Gnjilanu, a pored njih posetili smo i kuću Rexhepa Malaja, gde je formiran kao aktivista i gde je ugostio i organizovao mnoge druge saborce.

„Ovu kuću smo posetili zajedno sa Ministrom Kulture g. Hajrulla Çeku, i da takođe objavimo da je ministar Çeku juče doneo odluku da odobri preporuku, da se kuća Rexhepa Malaja uzme na zaštitu, uvrštavajući se kao aset u kategoriju arhitektonskog kulturnog nasleđa”.

Vlada Kosova, zajedno sa Opštinom Gnjilane i porodicom Malaj, počeće proces pretvaranja kuće Rexhepa Malaja u muzej, gde će se očuvati relikvije i materijalna i pisana svedočanstva o istoriji Rexhepa Malaja, Nuhija Berishe i saradnika doba, koje su imenovali svojim imenima.

Svoj govor premijer je završio ocenjujući politički i patriotski aktivizam Rexhepa Malaja i Nuhija Berishe, kao i dela svih onih koji su pali na dugom putu ka slobodi Kosova.

Celi govor Premijera Kurtija:

Poštovani ministri, zamenici ministara, zvaničnici državnih institucija, poslanici Skupštine Republike, vojnici i oficiri,
Poštovana gđo. Fitore Malaj, kći Rexhepa Malaja, Baca Hasan, gđo. Hanife,
Poštovana gđo. Ferdeze Mujaj Sadiku, sunarodnica Rexhepa Malaja,
Poštovani g. Mehmet Hajrizi, aktivista, bivši politički zatvorenik i bliski saradnik Rexhepa Malaja i Nuhija Berishe,
Poštovani g. Gafurr Elshani, aktivista, prijatelj i saradnik Nuhija Berishe,
Poštovani g. Skender Kastrati, prijatelj i zatvorenik zajedno sa Rexhepom Malajom,
Poštovani i dragi članovi porodice Nuhija Berishe i Rexhepa Malaja,
Aktivisti nacionalnog pitanja,
Poštovani učesnici,
Dame i gospodo,
Sestre i braćo,

Približavajući se četrdeseta godišnjica herojskog pada Rexhepa Malaja i Nuhija Berishe, želeo sam da se vratim na početak ove priče, vraćajući se samim rečima onih kojih se danas sećamo. Zato sam uzeo „Qendresu“, knjigu sa beleškama Rexhepa Malaja o zatvorskom periodu između 1975. i 1983. godine.

Čitajući memoare Rexhepa Malaja, jedna od stvari koje sam primetio je da su se paragrafi koje sam nekada istakao crvenom bojom tokom prvog čitanja nekako se poklapali sa situacijama i pojavama koje sam dobro poznavao još iz perioda svog zatočeništva od strane okupatorskog režima i srpskog fašizma od aprila. 1999. do decembra 2001. Politički zatvorenici svih perioda ugnjetavanja, progona, eksploatacije, pod Jugoslavijom i iz Srbije, od kojih su mnogi večeras ovde zajedno, dobro znaju o čemu govorim.

Uslovno rečeno, postoji takozvana „nauka“, čitava kvazi-nauka o monstruoznim praksama i nehumanim tehnikama fizičke torture i psihičkog pritiska, koje je razvio i primenio zločinački režim Srbije na hiljade i hiljade albanskih zatvorenika, tokom tih pet i po decenija koliko je Kosovo bilo okupirano od Srbije i držano pod Jugoslavijom, i koji su pretvoreni u 666 vekova zatvora. U tom periodu od više od pola veka za naš narod, Srbija je izgradila čitav sistem političkog ugnjetavanja, koordinisano koristeći policiju, tajne službe, politička suđenja, mračne zatvore, pa i fizičke eliminacije. Ceo ovaj sistem nasilja nad albanskim političkim aktivistima i patriotskim intelektualcima posvećenim političkim pravima, samoopredeljenju, oslobođenju i Republici Kosovo slobodno se može nazvati „političkom inkvizicijom“, jer su metode bile srednjevekovne i ideologija tipična za totalitarne režime i najbrutalnije diktature 20. veka.

Zato sam Rexhep Malaj, u svojim sećanjima na zatvor, piše ovako, citiram: „Policajac, za koga bih sutradan saznao da mi je bio glavni istražitelj, kada je ušao unutra me je pitao: „Ti si Shpetim Guri, zar ne?” Da, rekao sam mu. Zlobno smešeći se, reče mi: „Majka kod kuće od brašna pravi hleb, a mi ovde od hleba pravimo brašno!“ Zapamti ovo!” Nasmejao se sopstvenim rečima kao lud i ode. Setio sam se lica hitlerovskog Gestapoa koje sam video u filmovima“, završava se citat.

I zaista takvi su bili, i Rexhep Malaj je toga bio svestan, jer je dobro poznavao zatvorske priče svojih drugova kao i one ranijih generacija, što se može razumeti iz njegovih beleški o monstruoznosti tajne službe UDB-e. „U nišama ove UDB-e su umrli, kao što i danas umiru mnogi albanski patrioti od mučenja i tokom njih“, još je jedan citat iz „Qendrese“, memoara iz zatvora Rexhepa Malaja, koji se nastavlja rečenicama „Ali prljavi specijalisti za monstruozne zločine uvek će se pobrinuti i naći lekare koji će potpisati da je zatvorenik umro od ove ili one bolesti. Patriotski albanski lekar Ali Sokoli, specijalista plućnih bolesti, bio je među onim retkim lekarima koji su od tada mogli da izdrže pritiske i hrabro se suprotstave pretnjama UDB-e, da potpišu da je besmrtni patriota Fazli Grajčevci, preminuo od bolesti pluća! Iako bi UDB našla drugog doktora da postavi takvu dijagnozu, narod će vrlo brzo saznati za svirepo mučenje i herojski stav Fazlija Graiçevcija, ali i za muški stav doktora Alija Sokolija“, završava se citat Rexhepa Malaja.

Rexhep Malaj nije bio samo hrabar, on nije bio samo hrabar, već je bio i veoma obrazovan i svestan kao što hrabar aktivista jeste. Rexhep Malaj je zatvaran četiri puta: prvo 1968., zatim 1973., zatim 1974. i konačno 1975. Na osnovu ovoga i videvši imena prijatelja sa kojima je uhapšen i zatvoren, kao što su Adem Demaçi, Irfan Shaqiri , Ilmi Ramadani, Isa Kastrati, Osman Dumoshi i desetine drugih, podrazumeva se da je Rexhep Malaj pripadao dvema generacijama političkih zatvorenika: onima iz 1968. i onima iz 1981. godine. U međuvremenu, nakon što je izašao iz zatvora, Rexhep Malaj je imao sreću da njegovo ime ovekoveči sa još jednim političkim aktivistom koji je bio deceniju mlađi od njega, sa Nuhi Berishom iz Svirce, Kamenica/Dardana. Noć 11. januara 1984. zatekla je Rexhepa Malaja i Nuhija Berishu zajedno u ilegalnoj bazi u Prištini, i obojica su pružali otpor oružanom obračunu sa srpskom policijom, sve dok nisu ubijeni te noći, pre 40 godina.

Kao i prošle i ove godine, 11. januara otišli smo u posetu porodici Rexhepa Malaja i Nuhija Berishe u Gnjilane. Odatle smo otišli i u naselje stare džamije u Gnjilanu, gde smo u ulici „Abdullah Presheva“ posetili kuću Rexhepa Malaja, gde se formirao kao aktivista i gde je ugostio i organizovao mnoge druge prijatelje.

Posetili smo ovu kuću zajedno sa ministrom Kulture, Hajrullaom Çekuom, da bismo objavili da je ministar Çeku juče doneo odluku da odobri preporuku da se kuća Rexhepa Malaja uzme na zaštitu tako što će biti uključena kao aset u kategoriju arhitektonske kulturne baštine. Kao dalje korake u ovom pravcu, kao Vlada Kosova, zajedno sa Opštinom Gnjilane i porodicom Malaj, započećemo proces pretvaranja kuće Rexhepa Malaja u muzej. Muzej u kome se čuvaju relikvije i materijalni i pisani dokazi o istoriji Rexhepa Malaja, Nuhija Berishe i prijatelja iz doba kome su dali svoja imena.

Slava životu prepunom političkog i patriotskog aktivizma Rexhepa Malaja i Nuhija Berishe, među pohvalama za dela svih koji su pali na dugom putu za slobodu Kosova!

Hvala vam!

Last modified: 12 јануара, 2024

Comments are closed.

×