Priština, 12 maj 2025
U organizaciji Instituta za ratne zločine u saradnji sa Nacionalnom bibliotekom Kosova „Pjeter Bogdani“, u okviru serije javnih foruma ovog instituta „Glas u sećanju“, danas je održan diskusioni forum na temu „Albanski vojnici poginuli u Jugoslovenskoj vojsci“, na kojem je učestvovao vršilac dužnosti premijera Republike Kosovo, Albin Kurti.
„Danas smo ovde zajedno u Narodnoj biblioteci, na ovom diskusionom forumu za poginule albanske vojnike u Jugoslovenskoj vojsci. Ovo dokazuje da naše državne institucije i društvo ne zaboravljaju nijednu kategoriju zločina koje je Srbija počinila nad Albancima, i nijedan period istorije koji nas je doveo do mesta gde smo danas. Ubistvo albanskih mladića u Jugoslovenskoj vojsci, dok su služili obavezni vojni rok, potpuno je odvojeno poglavlje zločina koje je Jugoslavija, a posebno Srbija, počinila nad Albancima“, rekao je premijer Kurti na početku sednice.
On je pomenuo prvi slučaj ubistva albanskog vojnika u Jugoslovenskoj armiji, koje se dogodilo u julu 1951. godine, u vojnoj kasarni u Višegradu u Bosni i Hercegovini, gde su jugoslovenske vojne vlasti ubile Ramadana Xhelil Gashija, nakon što nisu uspeli da ga ubede da pristupi vojnoj tajnoj službi. Ramadan Gashi je bio poreklom iz sela Vrboce u Glogovcu i imao je samo 20 godina kada je ubijen. Od tada je prošlo 74 godine, ali ni do danas porodica Gashi nije preuzela telo Ramadana, niti su dobili bilo kakvo objašnjenje o okolnostima smrti.
Tokom govora, premijer je takođe istakao druge slučajeve ubistava albanskih vojnika u jugoslovenskoj vojsci od 1951. do 1993. godine, tokom kojeg perioda je ubijeno najmanje 135 albanskih vojnika, među njima Idriz Krasniqi iz Žilivode u Vučitrnu; Halil Hajrullahu iz Banule u Lipljanu; Shefqet Jashari iz Prekaza u Srbici; Yzeir Sadiku iz Rahovice u Preševu; Enver Elezi iz Skoplja; Beqir Sahiti iz Stuble u Vitini; Malik Azizi iz Korite u Gostivaru; Rexhep Blakaj iz Jablanice u Peći; Fadil Gashi iz Doberdola u Podujevu; Besim Fazliu iz Prištine; Sherif Kashtanjova iz Nerodimlja u Uroševcu; Vesel Duraku iz Demjana u Đakovici; Haki Morina iz Glareva u Klini; Elmi Popaj iz Belecrkve u Orahovcu; Enver Aliaj iz Salagražde u Suvoj Reci; i mnogi, mnogi drugi.
Ovo su samo neka od imena ubijenih vojnika, koje sam pomenuo da pokažem da institucije Kosova i naše društvo znaju za njih po imenu i prezimenu, a ne samo kao broj, i poznaju njihove priče i slučajeve i zabeležiće ih u istoriji Kosova kao i u dosijeima zločina koje je počinila država Srbija protiv Albanaca, za koje će se tražiti pravda, rekao je premijer.
U okviru današnje diskusije, prisutni su bili i neki članovi porodica ubijenih vojnika koji su podelili priče o slučajevima koje su oni doživeli.
Ceo govor premijera Kurtija:
Poštovani direktore Instituta za ratne zločine na Kosovu, gospodine Atde Hetemi,
Poštovani rektore Univerziteta u Prištini, profesore Arben Hajrulahu,
Poštovana direktorka Nacionalne biblioteke Kosova, gospođa Blerina Rogova Gaxha,
Poštovani gospodine Riza Džakli, bivši politički zatvorenik,
Poštovani g. Gani Morina, predstavnik Saveta porodica vojnika poginulih u Jugoslovenskoj vojsci,
Poštovani g. Cen Desku, predstavnik porodice Jetullaha Deskua,
Nažalost, zbog zdravstvenih razloga, Mihane Krasniqi, majka poginulog vojnika Abedina Krasniqija, nije mogla danas da nam se pridruži,
Poštovani ambasador Republike Albanije, g. Petrit Malaj,
Poštovane porodice poginulih vojnika u Jugoslovenskoj vojsci,
Poštovani invalidi i veterani Oslobodilačke vojske Kosova,
Predstavnici i rukovodioci državnih institucija,
Poštovani profesori i akademici,
Dame i gospodo,
Danas smo ovde zajedno u Nacionalnoj biblioteci, na ovom forumu za diskusiju o ubijenim albanskim vojnicima u Jugoslovenskoj armiji. Ovo dokazuje da naše državne institucije i društvo ne zaboravljaju nijednu kategoriju zločina koje je Srbija počinila nad Albancima, i nijedan period istorije koji nas je doveo do mesta gde smo danas.
Ubistvo mladih albanskih mladića u Jugoslovenskoj vojsci, dok su služili obavezni vojni rok, predstavlja veoma posebno poglavlje zločina koje je Jugoslavija, a posebno Srbija, počinila nad Albancima. Ova priča se prostire na period od preko 40 godina, počevši od 1951. godine, kada su se dogodila prva dva takva ubistva.
Prvi slučaj ubistva albanskog vojnika u Jugoslovenskoj armiji bio je u julu 1951. godine, u vojnoj kasarni u Višegradu u Bosni i Hercegovini. Tamo su, nakon što nisu uspele da ga ubede da bude regrutovan u vojnu tajnu službu, jugoslovenske vojne vlasti ubile Ramadana Xhelila Gashija. Poreklom iz sela Vrboce u Glogovcu, Ramadan Gashi, je tada imao samo 20 godina kada su ga ubili. Prošlo je 74 godine od tada, ali do danas porodica Gashi nije dobila Ramadanovo telo, niti su dobili objašnjenje o okolnostima njegove smrti.
Iste godine, dakle 1951. i ponovo u Bosni i Hercegovini, ali u kasarni u Bihaću, ubijen je 22-godišnji Ibrahim Emini. Njegovim roditeljima, ocu Eminu i majci Nazifi iz sela Gllamnik u Podujevu, nikada nisu predali telo njihovog sina niti im dali bilo kakvo zvanično objašnjenje kako je on ubijen.
Ubistva albanskih vojnika nastavljena su i tokom šezdesetih i do kraja sedamdesetih godina, kada je ukupno ubijeno 16 albanskih vojnika. Nakon demonstracija 1981 godine, kao deo represivne politike Jugoslavije prema Albancima, ubijanje albanskih vojnika tokom vojne službe postalo je oblik državnog terora. Tako, samo tokom 1981. godine, ubijeno je sedam, dok je u sledećoj godini, 1982, ubijeno još 10 albanskih vojnika.
Od 1981. do 1993. godine, godinu za godinom, nastavljeno je ubijanje albanskih vojnika: ponekad po četiri ubijena, kao u 1983, ’84, ’86 i ’88, a ponekad više, kao što je bilo 1987. kada je ubijeno 12 albanskih vojnika. Najviše ubijenih Albanaca u vojsci Jugoslavije bilo je 1991. godine, kada je ukupno ubijeno 49 albanskih vojnika. U međuvremenu, ukupno, od 1951. do 1993. godine, u Jugoslovenskoj armiji je ubijeno najmanje 135 albanskih vojnika.
Među njima Idriz Krasniqi iz Žilivode u Vučitrnu; Halil Hajrullahu iz Banule u Lipljanu; Shefqet Jashari iz Prekaza u Srbici; Yzeir Sadiku iz Rahovice u Preševu; Enver Elezi iz Skoplja; Beqir Sahiti iz Stuble u Vitini; Malik Azizi iz Korite u Gostivaru; Rexhep Blakaj iz Jablanice u Peći; Fadil Gashi iz Doberdola u Podujevu; Besim Fazliu iz Prištine; Sherif Kashtanjova iz Nerodimlja u Uroševcu; Vesel Duraku iz Demjana u Đakovici; Haki Morina iz Glareva u Klini; Elmi Popaj iz Belecrkve u Orahovcu; Enver Aliaj iz Salagražde u Suvoj Reci; i mnogi, mnogi drugi.
Ovo su samo neka od imena ubijenih vojnika, koje sam pomenuo da pokažem da institucije Kosova i naše društvo znaju za njih po imenu i prezimenu, a ne samo kao broj, i poznaju njihove priče i slučajeve i zabeležiće ih u istoriji Kosova kao i u dosijeima zločina koje je počinila država Srbija protiv Albanaca, za koje će se tražiti pravda.
Danas, ovde će se govoriti i o specifičnim slučajevima, kao što je slučaj Jetullaha Deskua iz Sičeva u Klini. Stoga, želeo bih da istaknem još jedan specifičan slučaj. Prvog februara 1990. godine, srpski vojni starešina Ljubiša Višnjevac iz Peći ubio je mladića po imenu Fadil Talla u Podujevu. Želeći da izbegne kaznu za ovaj zločin, zatražio je pomoć od albanskog kapetana Hamita Hadžijua, ali je on odbio, zahtevajući da sazna ko je izdao naređenje. Nakon toga, vojni sud je osudio Lubišu Višnjevca na osam godina zatvora. U junu 1990, kada je Hamit Haxhiu je otišao u kuhinju kasarne da pije vodu, dali su mu otrovano pivo, teško ga otrovavši. Nakon tri nedelje u bolnici, Hamit Haxhiu je umro 11. jula 1990.
Ima preko 135 slučajeva sa takvim pričama, neke od kojih ćemo čuti i danas na ovom forumu. Osim toga, svi ovi slučajevi i svaki od njih će biti istraženi, dokumentovani i imaće svoj dosije u Institutu za zločine počinjene tokom rata na Kosovu. Ovo je još jedan od razloga zašto smo osnovali ovaj institut.
Neka je večno sećanje na vojnike albance ubijene u Jugoslovenskoj armiji.
Pravda će se za njih tražiti i oni će biti u istoriji!
Hvala vam.
Last modified: 15 маја, 2025