Studimlje, Vučitrn, 2. maj 2025.
Premijer na dužnosti Republike Kosovo, Albin Kurti, zajedno sa članovima vladinog kabineta i poslanicima Skupštine, učestvovao je na Spomen akademiji povodom 26. godišnjice masakra u Studimlju. Akademija je održana u blizini groblja palih pačenika ovog sela.
Uveče 2. maja 1999. godine, u roku od dva sata, 116 Albanaca, nenaoružanih civila, svirepo je ubijeno od strane policijskih i vojnih snaga Miloševićevog režima, koje nisu štedele muškarce i žene, starije i decu, iz većine sela Šalje i okruga Vučitrn. Ujutru su žene i deca deportovani u Albaniju, dok su muškarci poslati u ozloglašeni zatvor Smrekonica, gde su bili izloženi nehumanom postupanju, batinama i mučenju.
„Srpska genocidna strategija pod nazivom ‘Potkovica’, kojom je Kosovo čišćeno od Albanaca, bila je mračan plan koji je uključivao i male ‘potkovice’. Jedna od njih bila je ovde, u Vučitrnu. Sela su stavljena pod opsadu, stanovnici su nasilno iseljeni iz svojih domova, a imovina je pljačkana“, rekao je premijer Kurti u svom govoru.
U ovim počastima, premijer je izrazio duboku zahvalnost svima koji održavaju sećanje na rat i koji su svedočili o ovim zločinima pred Haškim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, pred EULEX-om i pred Specijalnim tužilaštvom Kosova protiv srpskih kriminalaca.
„Zločini protiv čovečnosti ne zastarevaju. Oni se ne zaboravljaju. Oni se ne opraštaju. Samo uz pravdu za žrtve i kaznu za kriminalce, porodice će pronaći mir, a mir će postati održiv“, rekao je on.
Premijer je dalje dodao je da patnje koje je naš narod doživeo nikada ne mogu biti izbrisane iz našeg kolektivnog sećanja, dok oni koji su pali za slobodu nikada neće biti zaboravljeni.
„Danas i zauvek se sećamo svih onih koji su se žrtvovali da bismo danas mogli slobodno da živimo u Republici Kosovo. Neka sećanje na pačenike iz Studime bude večno!“, zaključio je premijer Kurti.
Ceo govor premijera Kurtija:
Poštovana ministarka pravde, g.đo Albulena Haxhiu,
Poštovani gradonačelniče opštine Vučitrn, g.dine Ferit Idrizi,
Poštovani gradonačelniče opštine Severna Mitrovica, Erden Atić,
Poštovani poslanici Skupštine Republike,
Poštovani predsedniče AAK, g.dine Haradinaj,
Poštovani generali naše vojske, vojni oficiri, policajci Kosovske policije,
Poštovani lideri i predstavnici raznih državnih i lokalnih institucija,
Poštovane porodice nacionalnih palih boraca i pačenika,
Poštovani invalidi i veterani Oslobodilačke vojske Kosova,
Poštovani prisutni,
Dame i gospodo,
Sestre i braćo,
Mnogi od vas su doživeli strahote rata i imaju sveža bolna sećanja na 1999. godinu. U aprilu te godine, stanovnici sela u Vučitrnu i okolnim područjima su proterani iz svojih domova i tražili su mesta koja su im se činila bezbednijim. Nadali su se preživljavanju, sklonivši se u područja oko Studim, sve do maja.
Srpska genocidna strategija, pod šifrom „Potkovica“, kojom je Kosovo čiščeno od Albanaca, bila je mračan plan koji je uključivao i male „potkovice“. Jedna od njih bila je ovde, u Vučitrnu. Sela su stavljena pod opsadu, stanovnici su nasilno iseljeni iz svojih domova, a imovina je pljačkana.
Policijske i vojne snage Miloševićevog režima zapalile su okolna sela i stigle do Gornjeg Studimlja. Uveče 2. maja 1999. godine, srpske zločinačke snage započele su sistematski teror nad albanskim civilnim stanovništvom koje se kretalo u kolonama od sela Donje Studimlje do Gornjeg Studimlja. U roku od dva sata, brutalno je ubijeno 116 Albanaca. Muškarci i žene, starci i deca, iz većine sela Šalje i okruga Vučitrn. Ujutru su žene i deca deportovani u Albaniju, dok su muškarci poslati u ozloglašeni zatvor Smrekonica, gde su bili podvrgnuti nehumanom postupanju, batinanju i mučenju. Srpski vojnici su pokušali da se vrate da preuzmu tela ubijenih, ali zahvaljujući Oslobodilačkoj vojsci Kosova nisu uspeli. Oni su ih, zajedno sa preživelim seljanima u planinama, sahranjivali tri dana zaredom.
Stoga, danas, uz pad pačeniak , poštujemo otporu živih. Svi vi koji ste preživeli, koji ste prkosili smrti, koji još uvek nosite ožiljke slobode u svom telu i duši, živi ste dokaz snage našeg naroda.
Zahvalni smo vama koji takođe održavate sećanje na rat i koji ste svedočili o ovim zločinima pred Haškim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, pred EULEX-om i pred Specijalnim tužilaštvom Kosova protiv srpskih kriminalaca.
Zločini protiv čovečnosti ne zastarevaju. Oni se ne zaboravljaju. Oni se ne opraštaju. Samo uz pravdu za žrtve i kaznu za zločince, porodice će pronaći mir, a mir će postati održiv.
Drage sestre i braćo,
Poštovane majke,
Naš narod je pokazao izuzetnu snagu, obnavljajući svoj živote na ruševinama rata. Deca danas odrastaju na slobodnom Kosovu i bez straha sanjaju o budućnosti. Zajedno sa novim generacijama, čuvamo ovu slobodu društvenom, nacionalnom, građanskom i institucionalnom posvećenošću. Poštujemo sećanje na pačenike posvećujući se još jačem i naprednijem Kosovu.
Patnja koju je naš narod doživeo nikada ne može biti izbrisana iz našeg kolektivnog sećanja. U međuvremenu, oni koji su pali za slobodu nikada neće biti zaboravljeni.
Danas i zauvek se sećamo svih onih koji su se žrtvovali da bismo mi danas mogli slobodno da živimo u Republici Kosovo. Neka je sećanje na pačenike iz Studimlja večno!
Slava!
Last modified: 5 маја, 2025