Brisel, 7. april 2025.
Nakon diskusije koju je danas organizovao Centar za studije evropske politike (CEPS), u saradnji sa Ambasadom Republike Kosovo u Briselu, premijer Republike Kosovo, Aljbin Kurti, bio je glavni govornik na panel diskusiji koju je organizovala Grupa Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) u Evropskom parlamentu na temu „Praktična podrška pripremama za članstvo u EU“ povodom programa Vili Brant za proširenje EU.
Kompletan govor na engleskom premijera Kurtija:
Dragi prijatelji,
Kathleen Van Brempt
Poštovani Andreas Schieder i Tonino Picula, kao i ostali poslanici prisutni na ovom događaju,
Dragi prijatelji, pristalice napretka, poštovani gosti,
Moje je zadovoljstvo da se obratim na skupu koji nosi ime jednog od najvećih socijaldemokrata Evrope Vili Brant. Čovek koji se posvetio slobodi, miru i demokratiji i koji je duboko razumeo da mir nije samo odsustvo rata, već prisustvo pravde.
Dok je stajao ispred Memorijala Warsaw Ghetto i pao na kolena Vili Brant nije govorio, ali je njegova tišina odjeknula jače od bilo kog govora. On je podsetio Svet da se pomirenje ne gradi na zaboravu ili poricanju, već na prihvatanju odgovornosti.
Danas, suočeni sa obnovljenim pretnjama po demokratiju i mir, kao i evropskom jedinstvu, nije dovoljno samo diviti se nasleđu Vilija Branta, moramo se angažovati da ga unapredimo.
Kao socijaldemokrate, delimo uverenje da politika treba da služi ljudima, a ne moćnim. Ekonomija mora da funkcioniše za sve, ne samo za bogate, i demokratija mora da se štiti, ne samo tokom krize.
Nije preterivanje reći da je danas demokratija napadnuta. Od uspona ekstremne desnice u našim parlamentima do širenja dezinformacija u našim društvima, od vlasništva oligarha nad medijima do korupcije, koja podriva poverenje u naše institucije, pretnje sa kojima se suočavamo su prisutne i one su stvarne.
To znači da svi mi imamo odgovornost da ustanemo i damo svoj doprinos. Kao što nas je upozorio Karl Poper, „Neprijatelj otvorenog društva nije samo tiranin, već i oni koji okreću glavu na drugu stranu“. Mi ne bismo trebali okretati glavu na drugu stranu.
Evropska unija nikada nije bio osmišljena kao samo ekonomski projekat. Bio je to, pre svega, projekat izgrađen na odbacivanju fašizma koji je rascepao naš kontinent. Jedna ideja koju su predstavili Šuman i Monet, a usavršili lideri poput Vilija Branta, koji su shvatili da će Evropa preživeti samo ako bude radila zajedno sa solidarnošću, zasnovanom na zajedničkim vrednostima demokratije, ljudskog dostojanstva i građanskih prava. Oni su shvatili da se sukob može izbeći zajedničkim radom kroz zajedničke institucije.
Dakle, u vreme kada je Evropa još uvek čistila ruševine nakon Drugog svetskog rata, kada su bol i patnja bili veliki, a mržnja i nepoverenje još uvek preovladavali, ti lideri su nam dali Evropsku zajednicu za ugalj i čelik (ECSC), koja je postavila temelje za mirnu i ujedinjenu Evropu.
Danas, ovo nasleđe, Evropska unija, koja je donela najduži mir koji je Evropa ikada doživela, napadaju neki lideri koji tvrde da je Evropska unija pretnja njihovom suverenitetu, dok je, zapravo, ona najveći zaštitnik. Ovi lideri koriste ekonomski strah kao oružje da okrenu radnike protiv emigranata i građane jedne protiv drugih.
U doba kada se informacije lako manipulišu putem lažnih vesti, lažnih falsifikata i dezinformacionih kampanja, stvorenih da seju sumnju u demokratiju, one mogu uspeti ako mi, kao progresivci, ne zauzmemo stav.
Jer smo ovaj film već gledali i znamo kako se završava.
Da budem iskren, oni u Evropi koji napadaju Evropsku uniju, uz obrazloženje da ona podriva suverenitet države, bilo namerno ili nenamerno, brinu o Rusiji i onima koji žele da podele Evropsku uniju. Nijedna evropska država danas nema snagu da bude sama protiv velikih sila sveta. Dakle, kada i ako ne uspemo da ostanemo zajedno, izgubićemo naš kolektivni uticaj i sigurnost.
Evropsku uniju treba zaštititi, jer je neophodna za našu zajedničku budućnost.
Budućnost moje zemlje, Republike Kosovo i svih drugih zemalja u Evropi povezana je sa budućnošću Evrope, a budućnost Evrope povezana je sa uspehom Evropske unije.
Angažovanja Evrope prema njenim osnovnim vrednostima i principima takođe se testiraju na Zapadnom Balkanu.
Već decenijama našem regionu se obećava evropska budućnost unutar Evropske unije, ali ta budućnost nije ostvarena. Proces zasnovan na zaslugama, fokusiran na osnovne vrednosti EU, ustupio je mesto očuvanju stabilnosti i statusa kvo. Ovaj pristup je favorizovao moćne lidere nad čvrstim vrednostima, lidere koji su, umesto da se angažuju za reforme, fokusirali se na jačanje svoje moći.
Naravno, građani Zapadnog Balkana su ti koji plaćaju cenu takvih politika. Ali ako se ove politike ne regulišu, Evropa će biti ta koja će na kraju platiti cenu.
Istorija nam je pokazala da su naše sudbine međusobno povezane. Konflikt u jednom delu Evrope preti našoj kolektivnoj bezbednosti, a Zapadni Balkan je ponovo okružen granicama Evropske unije. Mi nismo susedi Evropske unije; mi spo prednje dvorište Evropske unije.
Nema boljeg primera za test EU od moje zemlje, Kosova.
Kosovo je priča o uspehu. Iz društva uništenog ratom, izgradili smo zemlju koja je jedna od najbrže rastućih ekonomija u regionu i postajemo jedna od najživljih demokratija u Evropi.
U poslednje četiri godine, poboljšali smo svoju poziciju za 31 mesto u borbi protiv korupcije prema Transparency International. Mi smo videli najbrži rast pokazatelja vladavine prava, prema Svetskom projektu pravde, i poboljšanje liberalne i izborne demokratije i globalnih sloboda, prema Freedom House i Institutu V-Dem..
Imali smo prosečan ekonomski rast od 6% i po prvi put od nezavisnosti završili smo puni izborni mandat od četiri godine. Za nas progresiste, ekonomski rast znači socijalno blagostanje. Rast ne treba da se zaustavi za državu, već treba da se raspodeli u društvu i stvori jednake mogućnosti za sve. Svaka 8 evra naše rastuće ekonomije, koja je postignuta uprkos višestrukoj krizi, preraspodeljena je onima najugroženijima koji se bore sa ekonomskom krizom – građanima i malim preduzećima. Ovo nas je učinilo vladom sa najvećim paketom podrške u Regionu (u odnosu na BDP), kako potvrđuje Svetska banka. I prešli smo iz pozicije korisnika pomoći Svetske banke u poziciju donatora.
Uveli smo po prvi put dodatke za majke i decu, povećali smo penzije za 20% i više nego udvostručili minimalnu platu. Sve ovo je urađeno bez promene fiskalne politike i uz očuvanje najnižeg javnog duga u Evropi (16,52% BDP-a), kako bismo se razvijali ili rasli bez opterećenja budućih generacija.
Kosovo obavlja svoje zadatke u vezi sa proširenjem. Pored unapređenja demokratije i rasta naše ekonomije, mi smo među najboljim izvođačima, kada je reč o integraciji u Evropsku uniju. Tokom poslednje četiri godine, uspešno smo se bavili brojnim reformama, koje su dugo odlagane u vezi sa acquis EU, koje je EU kontinuirano preporučivala tokom jedne decenije. U poslednjem Izveštaju o napretku zabeležili smo napredak u 36 oblasti, samo u 2 oblasti nije bilo napretka i nemamo regres ni u jednoj oblasti.
Mi smo najproaktivniji član Berlinskog procesa i regionalne ekonomske saradnje. Mi smo bili prva zemlja koja je na vreme donela Agendu reformi EU za Plan rasta za Zapadni Balkan i među prvima smo koji su usvojili sve Sporazume Berlinskog procesa u našem parlamentu.
Svi poznaju impresivan napredak Kosova, ali naša prijava za članstvo u EU ostala je u prašini 27 meseci, otkako smo se prijavili. Takođe, naša prijava za članstvo u Savetu Evrope suočila se sa otporom i dodatnim kriterijumima, kojima nijedna druga zemlja u Evropi nije bila podvrgnuta u procesu pristupanja.
U međuvremenu, unutar EU još uvek imamo pet država članica koje odbijaju da priznaju Kosovo kao suverenu državu.
Ovo slabi moć Evropske unije i same Evrope. Umesto da radimo zajedno na rešavanju globalnih izazova kao što su nejednakost, klimatske promene i rastući autoritarizam, primorani smo da gledamo izunutra.
Upravo u prostorijama Evropske unije, dan nakon što je Kosovo proglasilo nezavisnost, 27 članica EU, uključujući pet današnjih zemalja koje ne priznaju, u formatu ministara spoljnih poslova, izdale su zajedničke zaključke, u kojima je rečeno: “Savet ponovo ističe poštovanje EU prema principima Povelje UN i Helsinškog završnog akta,između ostalog,principima suvereniteta i teritorijalnog integriteta i svim rezolucijama Saveta bezbednosti UN. Ističe uverenje da, uzimajući u obzir sukob iz 1990-ih i produženi period međunarodne uprave prema rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti, Kosovo predstavlja sui generis slučaj, koji ne dovodi u pitanje ove principe i rezolucije.
Dve godine kasnije, najviši sud na svetu, Međunarodni sud pravde, izdao je mišljenje o našoj Deklaraciji nezavisnosti, koje je zaključio sa deset glasova protiv da sud „smatra da proglašenje nezavisnosti Kosova usvojeno 17. februara 2008. godine, nije prekršilo međunarodno pravo“.
Pet zemalja EU koje nisu priznale Kosovo treba to da učine, ne samo zato što je to ispravna stvar, već zato što podeljena Evropska unija, po tako osnovnom pitanju, slabi samu EU i podriva njenu spoljnu politiku.
Oslabljena Evropa ohrabruje one koji žele da je vide kako propada, autokrate koji veruju da se o demokratiji može pregovarati. Zaista, priznavanje Kosova nije samo ispravna stvar; važno je za snagu, jedinstvo i kredibilitet EU na globalnoj sceni.
Evropa ponovo mora biti zaštićena, politički i vojno. Putinov rat protiv Ukrajine nije samo napad na Ukrajinu; to je napad na sve nas. Trebamo se udružiti i učiniti više. Moramo ulagati u našu odbranu, ne zato što želimo rat, već zato što nam je potreban mir. Kao što je jednom rekao Vili Vrant, „Mir nije sve, ali bez mira, sve je ništa“.
Ovo je razlog zašto Evropa ne treba da okleva da ojača svoju bezbednost i zašto NATO treba da ostane kamen temeljac naše kolektivne odbrane. Već smo dostigli prag NATO-a od 2% BDP-a za odbranu, ali priznajemo da moramo učiniti više kao deo naše kolektivne odgovornosti i to ćemo učiniti, jer ne možemo dozvoliti autokratama, bilo u Moskvi ili Beogradu, da određuju budućnost našeg kontinenta.
Budući ovde među socijalnim progresivcima, gde je kritika pokretač napretka, želim da završim svoj govor sa prilično kritičkom notom. U ove četiri godine mog mandata, primetio sam jedan obeshrabrujući model. Naši napori da unapredimo demokratiju, vladavinu prava i osnovne vrednosti EU sve se više prihvataju rečima – ali se veoma retko podržavaju delima. Drugim rečima, naše politike su bile više omiljene nego podržane, dok su politike našeg severnog suseda bile manje omiljene, ali više podržane.
Naš severni sused, koji je agresivan i izaziva tenzije, i traži destabilizaciju, danas pruža utočište i štiti teroristu, ali Kosovo i dalje ostaje pod restriktivnim merama Evropske unije. Ako bismo bili u 2000-im godinama, ovakva situacija bi bila neprihvatljiva za bilo koju demokratsku vladu. A ipak, danas se to ponekad toleriše, pa čak i racionalizuje ovde u Briselu, gde se istovremeno svrstavanje našeg severnog suseda i sa Moskvom i sa Briselom, vidi kao strateški balansirajući akt, a ne kao ono što zaista jeste: uvreda za vrednosti EU i odraz neuspešne politike prema Srbiji.
Ovo nije samo neslaganje; to je izazov za kredibilitet i reputaciju evropskog projekta. Ako Brisel i dalje želi da bude čuvar osnivačkih principa Evrope, onda njegova podrška treba da ide onima koji ih podržavaju, a ne onima koji ih kompromituju.
Međutim, ostajem uveren da je Evropa koja usklađuje svoje vrednosti sa svojim odlukama ne samo moguća, već i potrebna sada više nego ikada. Jasnoća i stabilnost učiniće proces proširenja EU jačim, pravednijim i na kraju krajeva održivijim.
Kosovo je spremno da bude deo te budućnosti.
Na kraju želim da izrazim svoju zahvalnost za angažovanje Fondacije za evropske progresivne studije, zajedno sa partnerima Fridrih Ebert, Maks van der Stoel i Olaf Palme. Želim da zahvalim FEPS-u, svim gorepomenutim partnerima i drugima, kao što je Fondacija Jean Jaurès iz Francuske, za njihovo zajedničko vođstvo u upravljanju socijaldemokratskom mrežom Prijatelji Zapadnog Balkana, iz koje imam veoma lepe uspomene sa našeg sastanka pre godinu dana u Prištini.
Hvala vam puno.
Last modified: 11 априла, 2025