Priština, 26. 07.2023.
Pod pokroviteljstvom premijera Republike Kosovo, Albin Kurti, danas je održana Memorijalna akademija u čast delatnika i intelektualca Adem Demaći, povodom pete godišnjice njegove smrti.
Premijer Kurti je pred prisutnim počeo svoj govor rekavši da svaki put kada ima priliku da govori ili piše o Ademu Demaći, suočava se sa teškoćom da se orijentiše u tako velikom svetu, koji je izgradio svojim delima i da j ostavio za sobom svoje životno nasleđe.
„Odakle da počne rasplet života ovog čoveka ,toliko posebnog da je autentičan u političkoj istoriji Albanaca i Evrope u 20. veku. Za one koji nisu imali sreću da ga izbliza upoznaju, verujem da je prava kapija za ulazak u svet Adema Demaća, čitanje njegovog autobiografskog romana Kvantna ljubav dotičnog, gde on priča o svom životu, rekao je premijer.
Podsećajući na put Adema Demaći i njegov otpor, premijer je rekao da je Adem viđen kao problem za opresivnu vlast u Beogradu, jer se protivio podsticanje migracije Albanaca u Tursku i akcijama progona za prikupljanje oružja.
Novinar i pisac po profesiji, hrabar i rodoljub po pravcu, aktivista i političar na delu, disident i nepobediv u metodama, učen umom i human u srcu. Ovo je, prema rečima premijera, bio Adem Demaći u odnosu na pisanja, u odnosu na zatvore, u odnosu na slobodu i istoriju.
Premijer Kurti je završio svoj govor hvaleći jedinstvenom životu i autentičnom delu Adema Demaći zauvek!
Pored premijera, rigodan govor su održali g. Šefki Sadiku, predsednik Udruženja bivših političkih zatvorenika i Abetare Demaći, ćerka aktiviste i intelektualca g. Adem Demaći.
U međuvremenu, ovu Akademiju je pratio i muzički nastup Avni Mule sa „Albanskim zorama“, „Između ljubavi“ – Ćesk Zadeja, „Izvor našeg sela“ – Kristo Kono, „O zemljo moja“ – Rašid Krasnići, „ Ja, tvoj sin Kosovo“ Feim Ibrahimi, u izvođenju gđe. Besa Lugići, sopran i g. Valton Bećiri, klavir
Govor premijera Kurtija:
Poštovani članovi porodice Demaći,
Dragi Shqiptar i Abetare,
Poštovani gospodine Šefki Sadiku, predsednik Udruženja bivših političkih zatvorenika,
Vaše Ekselencije akreditovani ambasadori u Republici Kosovo,
Poštovani poslanici Skupštine Republike,
Ministri i zamenici ministra vlade,
Poštovani poslanici državnih institucija,
Poštovani prisutni,
Dame i gospodo,
Sestre i braćo,
Svaki put kada imam priliku da govorim ili pišem o Ademu Demaći, o Ademu, suočavam se sa teškoćom da se orijentišem u tako velikom svetu koji je on izgradio svojim delima i koji je ostavio iza sebe svojim životnim nasleđem. Odakle da počne rasplet života ovog čoveka toliko posebnog da je autentičan u političkoj istoriji Albanaca i Evrope u 20. veku. Za one koji nisu imali sreću da ga izbliza upoznaju, verujem da je prava kapija za ulazak u svet Adema Demaći čitanje njegovog autobiografskog romana „Kvantna ljubav dotičnog”, gde on prepričava svoj život.
Danas, na petoj godišnjicu njegove smrti, koja se dogodila 26. jula 2018. godine, želim da počnem sa ovih pet godina od ovog datuma. Kao i danas, pre tačno 60 godina, 26. jula 1963. godine, grad Skoplje je pogodio veoma snažan zemljotres koji je izazvao velika razaranja. Mesec dana kasnije, 22. avgusta, u razrušenom Skoplju, vozeći se automobilom, prolazila su dvojica totalitarnih lidera u zajedničkoj poseti: jugoslovenski diktator Josip Broz – Tito i sovjetski Nikita Hruščov. Među brojnim pripremama za njihovu posetu, u strahu da ona ne propadne, jugoslovenske vlasti su posebno vodile računa o čoveku, koji je pre nekoliko dana bio izolovan i strpan u zatvor. Njegovo ime je bilo Adem Deemaći!
Tako su se dva moćna diktatora i jedan od najmoćnijih tog vremena plašili mladog novinara i pisca, tada svega 27 godina. I bili su u pravu! Bili su u pravu jer su imali sve razloge da se plaše Adema Demaći, iako on još nije bio ono što će kasnije postati, Adem Demaći. Smatran je problemom opresivne vlasti u Beogradu, jer se protivio promociji migracije Albanaca u Tursku i akcijama progona za prikupljanje oružja.
Adem Demaći je bio autor knjige „Gjarpinjtë e gjakut“, prvog albanskog romana napisanog na Kosovu, koji je, kao i mnoge svoje priče, objavio 1958. godine u književnom časopisu „Jeta e Re“, koji je tada vodio Esad Mekuli . Aluzije na jugoslovensku vlast, pisane popularnim jezikom u ovom romanu, kao što se vidi iz naslova vremena kada albanski još nije bio standardizovan, otkrivale su Demaćijeva politička ubeđenja, zbog kojih je, uz priznanje koje je dobio, i postao meta tadašnje jugoslovenske vlasti. Nakon što je kategorički odbio da postane član komunističke partije Adem Demaći je uhapšen 19. novembra 1958. godine. Pažljivo zapazite, prvi put je Adem Demaći uhapšen na 14. godišnjicu oslobođenja Prištine od nacističke Nemačke, jer se tako slavilo oslobođenje u vreme Rankovića.
U političkom sudskom procesu održanom u Prištini tokom februara i marta 1959. godine, osuđen je na 5 godina zatvora.
Tokom ovog procesa, on je izjavio citiram: „Ako Srbija i Jugoslavija ne odustanu od okupacije i ako spreče ujedinjenje Kosova sa Albanijom, onda neće biti mira na Balkanu“, završava se citat. Istinitost ovog upozorenja će se dokazati četrdeset godina kasnije iu nekim oblicima se dokazuje i danas.
Proveo je 3 godine u zatvoru u Mitrovici i u Beogradu, da bi 18. novembra 1961. pušten na slobodu. Ali ovo bi mu bila samo prva i najkraća zatvorska kazna u životu.
Septembra 1963. godine, zajedno sa drugim aktivistima, Adem Demaći je osnovao i postavljen na čelo tajne organizacije Revolucionarni pokret za ujedinjenje Albanaca (RPUA), koji je ubrzo otkriven. Adem Demaći je ponovo uhapšen i nakon suđenja održanog od 27. do 31. avgusta 1964. godine osuđen je na 15 godina zatvora. On je oslobođen 8. juna 1974. godine, posle 10 godina zatvora, prvo u Nišu, a potom u Požarevcu. Iako znatno kraćeg trajanja, 25 godina kasnije, doživeo sam i ja zatvore u Nišu i Požarecu, zatvoren od strane Srbije, između ostalog i kao saradnik Bace Adem. U tim zatvorima sam video mesta o kojima sam čuo da je pričao Baca Adem tokom godina u zatvoru, u vreme kada je, kako je sam rekao: „Srpski okupatori i su me kalili zbog njihove krivice“.
Dok je Srbija držala Adema Demaćija u zatvoru, nije uspela da njegovu figuru zatvori u javnosti, pošto je Adem Demaći postao sinonim otpora nasuprot jugoslovenskoj represivnoj vlasti nad Albancima. „Živeo Adem Demaći“, bio je jedan od poziva na masovnim demonstracijama 1968. godine, koje su donele i zastavu i univerzitet, dok je Adem Demaći bio u zatvoru. Čak i na demonstracijama 1981. godine, ponovo su se čuli uzvici živeo Adem Demaći , dok je on bio u zatvoru. Isto tako, na demonstracijama 1989. godine, Albanci su klicali živeo Adem Demaći, koji je i dalje bio u zatvoru. Kolektivno koračanje ka slobodi, kao pokret ljudi koji su bili u velikom zatvoru zvanom Kosovo, bio je uz poziv živeo onaj koji je bio u zatvoru, živeo Adem Demaći.
Samo godinu dana nakon izlaska iz drugog zatvora, Adem Demaći je uhapšen 6. oktobra 1975. godine. Na suđenju, održanom od 1. do 7. februara 1976. godine, osuđen je na 15 godina zatvora, koje je proveo u zatvoru Stara-Gradiška u Hrvatskoj.
Po nalogu Predsedništva Jugoslavije Adem Demaći je pušten na slobodu 21. aprila 1990. godine, pet i po meseci pre isteka kazne zatvora. Po izlasku iz zatvora izjavio je: „Od 21. aprila ove godine nalazim se u najvećem zatvoru na svetu poznatom istoriji čovečanstva – u kosovskom zatvoru, gde je više od dva miliona Albanaca iz hegemonističko-šovinističko-terorističkog režima lišeno svih svojih slobode i najosnovnijih ljudskih i nacionalnih prava“.
Kao borac za slobodu govora i kao borac za ljudska prava i slobodu, Evropski parlament je 4. decembra 1991. godine, na inicijativu poslanice Doris Pak, dodelio Ademu Demaći nagradu „Sakharov”. U zatvoru je proveo punih 28 godina, uporedivo sa prvim dobitnikom nagrade „Sakharov“, Nelson Mandela, Južnoafričkim aktivistom koji je bio u zatvoru 27 godina. Baš kao i Mandela u Južnoj Africi, Adem Demaći bi se protivio aparthejdu i segregaciji Srbije na Kosovu, čak i kao predsednik Odbora za zaštitu ljudskih prava i sloboda između 1991-1995.
U svom govoru dok je primao nagradu Sakharov, Adem Demaći je rekao da je „logika blokova blokira logiku“ da je posvećen saradnji i miru, Adem Demaci je bio zamak koji je voleo most i borac koji je voleo mir.
1994. Adem Demaći se istovremeno kandidovao za „Nobelovu” nagradu za književnost i „Nobelovu” za mir, podsećajući na profile svetskih pisaca kao što je Amos Oz. Godine 1996. izabran je za predsednika Parlamentarne partije Kosova, ali je njegova figura uvek ostala nadpartijska. Adem Demaći je 1997. godine podržao proteste koje smo organizovali mi studenti preko Nezavisne unije studenata Univerziteta u Prištini. A nekoliko meseci kasnije, 13. avgusta 1998. godine, Glavni štab Oslobodilačke vojske Kosova imenovao je Adema Demaći za političkog predstavnika OVK. Do 2. marta 1999. godine, kada je podneo ostavku, Adem Demaći je politički predstavljao OVK, suočen sa divljom propagandom Srbije, braneći i afirmišući OVK širom sveta, na konferencijama za medije, na sastancima sa predstavnicima i međunarodnim delegacijama. Za to vreme, više od šest meseci, imao sam sreću da budem njegov sekretar u kancelariji OVK u prištinskom naselju Tophane. I tu sam bio svedok i učenik tog čoveka koji se za života beskrajno šalio sa smrti i smejao se opasnosti i celim bićem se zalagao za slobodu Kosova.
I posle rata Adem Demaći je nastavio da bude važna referentna adresa i um od kojeg smo svi očekivali mišljenje. Svaki put kada bi naše društvo i država bili na raskrsnici, okretali smo glavu Ademu Demaći da ga pitamo šta misli o ovom ili onom putu. Ali od 26. jula 2018. više nemamo ovog lidera. Pa ipak, čak i dalje, kad god želimo da napravimo korake napred na našim putovanjima, mi Albanci uvek vredi da zapitamo sebe i jedni druge: šta bi Adem Demaći mislio o ovome? Ali da bismo dobili odgovore, moramo se vratiti i vratiti njegovom pisanom delu i njegovom živom delu, koje još nije proučavano i kultivisano.
Adem Demaći je bio kompas slobode za Albance u Jugollsaviji! Zato što je telom i umom svedočio o tri Jugoslavije: rođen je 1936. godine u prvoj ili monarhističkoj Jugoslaviji, proveo je 28 godina u zatvoru u drugoj ili Titovoj Jugoslaviji i aktivno se i energično borio protiv treće ili Miloševićeve Jugoslavije. Novinar i pisac po profesiji, hrabar i rodoljub po pravcu, aktivista i političar na delu, disident i nepobediv u metodama, učen umom i human u srcu. Ovo je bio Adem Demaći u odnosu na pisanja, u odnosu zatvora, u odnosu na slobodu i istoriju.
Večno sećanje na jedinstvenom životu i autentičnom delu Adema Demaći!
Last modified: 28 јула, 2023