Priština, 10. juli 2023.
Premijer Republike Kosovo Aljbin Kurti učestvovao je na komemorativnom skupu povodom 28. godišnjice genocida u Srebrenici, koji je organizovala zamenica premijera Republike Kosovo za pitanja manjina i ljudska prava Emilija Redžepi , u saradnji sa prof. Nexhmedin Spahiu, koji je održan u Institutu za istoriju.
Sećajući se strašnog genocida koji se dogodio prije 28 godina u Srebrenici, premijer Kurti je rekao da se sećamo 8.372 bosanska muškarca i dečaka kojima nije data ni najmanja nada za opstanak, a koje je državna neprijateljska ruka nemilosrdno masakrirala. „Pred nas izlaze kolone od 30 hiljada žena, dece i staraca koji su bili zlostavljani i prinuđeni da se isele iz svojeg mesta. Sećamo se onih hiljadu ljudi kojima i dan danas tela nisu pronađena. Uvek nas podseća i muči činjenica da zločinci nikada nisu dobili zasluženu kaznu. Iako je Srbija smatrana odgovornom što nije zaustavila genocid, nikada nije odgovarala za nemilosrdno činjenje ovog genocida“, rekao je na početku svog obraćanja premijer Kurti.
Pred mnogobrojnim prisutnima premijer je naveo podatke Centra za humanitarno pravo na čelu sa Natašom Kandić, prema kojima se četiri hiljade oficira Jugoslovenske vojske iz Srbije borilo protiv Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, a koji su bili plaćene od strane Srbije. Takođe, svo oružje i uniforme su im stizale iz Srbije. Od 25 hiljade ubijenih Srba u Bosni, manje od 1/5 su bili civili. Srbija je odgovorna jer je, ipak, Dejtonski sporazum potpisao predsednik Srbije Milošević“, rekao je on.
U nastavku, premijer Kurti je rekao da su Radovan Karadžići i Ratko Mladići osuđeni za učešće u genocidu, i sa velikim zakašnjenjem su osuđeni i Jovica Stanišići i Frenki Simatovići za umešanost u zločine koje je Srbija počinila u Bosni. To je, kako je rekao, pokazatelj da se genocid u Bosni nije desio iznutra, već spolja, i da za to nisu odgovorni samo neki bosanski Srbi, već Srbija kao država.
„S toga, još uvek nema pravde i mira za Srebrenicu i Bosnu i Hercegovinu. Dakle, ovo zverstvo teško opterećuje međunarodnu svest i posle više od četvrt veka“, rekao je premijer.
On je podsetio da je pre dve godine u Skupštini Republike Kosovo usvojena rezolucija kojom se osuđuje genocid u Srebrenici i poziva Vladu Kosova da oda počast žrtvama i sećanje na ovaj datum.
U toj rezoluciji tačka br. 6 piše da Skupština Kosova:
„Poziva sve države regiona da ulože dodatne napore da privedu pravdi sve odgovorne za planiranje i provođenje genocida u Srebrenici.“
Ovom skupu, između ostalih, prisustvovali su Šemsudin Mehmedović, poslanik u Parlamentu Bosne i Hercegovine i Fatmir Xheka, ministar za ljudska i manjinska prava iz Crne Gore.
Govor premijera Kurtija u celosti preveden na albanskom jeziku:
Dobro veče svima,
iz poštovanje prema bosansko zajednici porodicama žrtava i gostiju, večeras ću govoriti na bosanskom.
Poštovana Emilja Redžepi, zamenica premijera Republike Kosovo za pitanja manjina i ljudska prava,
Poštovani Šemsudin Mehmedović, poslanik u Parlamentu Bosne i Hercegovine,
Poštovani Fatmir Džeka, ministru za ljudska i manjinska prava Crne Gore,
Poštovani profesore Nedžmedin Spahiu,
Visočastvo ambasadore,
Poštovan ministri, poslanici zamenici ministra,
Poštovan učesnici,
Dame i gospodo,
Kad god se približi godišnjica masakra u Srebrenici, prisećajući se tog strašnog genocida, podsećana nas na iste stvari.
Neminovno se sećamo Mladića, Škorpiona, četničke ideologije koju je Srbija koristila prvo u Hrvatskoj i Bosni, a potom i na Kosovu.
Sećamo se onih 8.372 Bosanaca i dečaka kojima nije data ni najmanju nadu u opstanak, a koje je nemilosrdno masakrirala neprijateljska država ruka.
„Pred nas izlaze kolone od 30 hiljada žena, dece i staraca koji su bili zlostavljani i prinuđeni da se isele iz svo mesta. Sećamo se onih hiljadu ljudi kojima i dan danas tela nisu pronađena.
Uvek nas podseća i muči činjenica da zločinci nikada nisu dobili zasluženu kaznu. Iako je Srbija smatrana odgovornom što nije zaustavila genocid, nikada nije odgovarala za nemilosrdno činjenje ovog genocida“.
Iz Centra za humanitarno pravo koju vodi Nataša Kandić saznajemo da se blizu četiri hiljade oficira Jugoslovenske vojske iz Srbije borilo protiv Bošnjaka u BiH i da je to Srbija plaćala. Takođe svo oružje i uniforme su im stizale iz Srbije. Od 25 hiljada ubijenih Srba u Bosni, manje od 1/5 su bili civili. Srbija je odgovorna jer je kraj krajeva, Dejtonski sporazum potpisao predsednik Srbije Milošević.
Radovan Karadžići i Ratko Mladići osuđeni za učešće u genocidu, i sa velikim zakašnjenjem su osuđeni i Jovica Stanišići i Frenki Simatovići za umešanost u zločine koje je Srbija počinila u Bosni. To je pokazatelj da se genocid u Bosni nije dogodio iznutra, nego spolja. Za to nisu odgovorni samo neki bosanski Srbi, već i Srbija kao država.
„S toga, još uvek nema pravde i mira za Srebrenicu i BiH. Dakle, ova surovost teško opterećuje međunarodnu svest više od četvrt veka kasnije“.
Ono što mi kao Kosovo možemo da uradimo je vrlo malo, ali ne ništa. Pre dve godine u Skupštini Republike Kosovo je usvojena rezolucija kojom se osuđuje genocid u Srebrenici i poziva Vladu Kosova da oda počast žrtvama i sećanje na ovaj datum.
U toj rezoluciji tačka br. 6 piše da Skupština Kosova:
„Poziva sve države regiona da ulože dodatne napore da privedu pravdi sve odgovorne za planiranje i provođenje genocida u Srebrenici.“
Mi želimo mir, saradnju i ravnopravnost između država i naroda na Balkanu. Ali temelj tog mira je kažnjavanje zločinaca. Nezamislivo je kako i u XXI. veku na našim prostorima ima političara koji kažu da su oni koji traže kažnjavanje počinilaca genocida protiv dijaloga i protiv dobrosusedstva. Naprotiv, jedino dobrosusedstvo se razvija osudom zločina i uspostavljanjem pravde, a jedini dobar dijalog nastaje kada se strane ne plaše distanciranja od zločina.
Kada je Rafael Lemkin u svojoj knjizi „Axis Rule in Occupied Europe“ prvi put upotrebio termin GENOCID, sumnjam da je razmatrao mogućnost diskrepancije između teorijskih i praktičnih aspekata pojma.
Veoma sumnjam da je Lemkin, kada je govorio o genocidu, da je mislio da će neko u XXI. veku uspeti da izgradi čitav narativ diskusije zasnovan na negiranju genocida.
Genocid kao reč nije otkriveno da se negira. Već da se potencira brutalnost i nehumanost zločina koji prevazilaze ono što obuhvataju pojmovi ratni zločini i zločini protiv čovečnosti.
I danas, genocid znači preduzimanje radnji koje imaju za cilj uništenje (u celini ili delimično) u pogledu nacionalnih, etničkih, rasnih ili verskih grupa.
A ono što se dogodilo u Srebrenici prije 28 godina nije ništa manje nego genocid. Ništa manje od namernog ciljanja žrtava radi njihovog postojanja.
Šteta izazvana genocidom u Srebrenici je višestruka. To ide više od 8.372 ubijenih muškaraca i dečaka. Više od 30.hiljade dece i staraca zlostavljane i prisilno raseljenih. Nanesena šteta se svake godine se prenosi na bol majki. Suze sestara. Traume preživelih. Neizlečena patnja. Šteta izazvana genocidom se ne može popraviti. Ali ona se može priznati prihvaćanjem. A u vremenu u kojem mi živimo, žrtvama se svakodnevno stavlja so u rane kada se genocid nad Srebrenicom bestidno negira od strane Srbije.
Kada se uloga te strašne agresije minimizira do beskonačnosti.
Kada tela koja treba da izađu i ponizno se izvine, izađu i besramno negiraju postojanje genocida. A mi kao Kosovo još uvek imamo otvorene rane. Žive.
Sveže uspomene. Velike boli.
Jer kada obeležavamo Srebrenicu, neminovno se sećamo svega što se dešavalo na Kosovu. Počinjen genocid i ne preuzimanje odgovornosti za to.
Dakle, dozvolite da svoj govor završim rečima Fuada Rijada – sudije u Haškom tribunalu povodom potvrđivanja optužnice protiv Mladića i Karadžića za Srebrenicu u novembru 1995. Godine.
„Dokazi koje je izneo tužilac opisuju nezamislive scene i zverstva: hiljade muškaraca pogubljenih i sahranjenih u masovnim grobnicama, stotine muškaraca živi zakopanih, žene i muškarci osakaćeni i masakrirani, deca ubijena pred svojim majkama, deda koji je primoran da pojede džigericu svog unuka. Ovo su zaista scene iz pakla, napisane na najmračnijim stranicama ljudske istorije“.
U vremenima poput ovih, moramo se setiti da je prvi korak u ponavljanju genocida negiranje. Stoga moramo biti pažljivi i glasni u našem obeležavanju i našim zahtevima za priznanjem i poniznošću prema jednom od najstrašnijih genocida koji se dogodio u Evropi nakon Drugog svetskog rata.
Mi želimo mir samo tražeći pravdu. Ko zaboravi pravdu, ne radi za mir.
Neka počivaju u miru žrtve Srebrenice i slava ljudskoj žrtvi i izdržljivosti!
Hvala vam.
Last modified: 12 јула, 2023