Priština, 15.02.2023
„Istorija Prištinskog univerziteta podelila je istoriju Kosova na dve doba koje imaju 1970. godinu kao granicu: doba Kosova bez univerziteta i doba Kosova sa univerzitetom“. Ovo je rekao premijer Republike Kosovo Albin Kurti na obeležavanju 53. godišnjice od osnivanja Prištinskog univerziteta.
Govoreći o istoriji Prištinskog univerziteta pred mnogobrojnim prisutnima, premijer Kurti je rekao da kao mesto gde se izučava univerzalno, univerzitet u svojoj imanentnosti ima javnost, dakle i politiku. Stoga je osnivanje univerziteta uvek politički čin. Upravo su demonstracije 1968. sa sloganom Hoćemo Univerzitet stvorile političke uslove za osnivanje Prištinskog univerziteta“, rekao je premijer Kurti.
Dalje u svom govoru, premijer je rekao da nema akademika, intelektualca ili političara, ne samo sa Kosova već i iz Severne Makedonije i Preševske doline, iz Sandžaka i Crne Gore, koji nije prošao kroz klupe Prištinskog univerziteta. Šta više kako je rekao, ni o građanskim demonstracijama ni o oslobodilačkom ratu se ne može ni pomišljati, a kamoli proučavati ili analizirati bez Univerziteta u Prištini.
Danas, u državnoti i nezavisnosti naše Republike, ne postoji institucija sa većom ulogom i doprinosom od Prištinskog univerziteta. Stoga je dodao da je „Univerzitet, sa svojim profesorima i studentima, za nekoliko decenija zaredom sledio ideju državotvorstva, tako da sada, ovde, svuda i ubuduće nemamo razloga da se povlačimo u drugom planu u beskrajnom polju izgradnje države”.
Šesta decenija Prištinskog univerziteta, premijer Kurti je poželeo da bude decenija daljeg upotunjavanja , sa naprednom nastavnom praksom, sa posvećenim i primernim studentima, sa naučnim istraživanjima kao i međunarodnim publikacijama i izdavanjima , kao i sa stalnim, svakodnevnim doprinosom u javnoj sferi, društvu i našoj državi.
Celokupni govor premijera Aljbina Kurtija, povodom obeležavanja 53. godišnjice osnivanja Prištinskog univerziteta:
Poštovani rektore Prištinskog univerziteta, profesor Qerim Qerimi,
Poštovana ministarka obrazovanja , nauke, tehnologije i inovacija, gđa. Arbërie Nagavci,
Poštovani predsedniće Akademije nauka i umetnosti Kosova, akademik Mehmet Kraja,
Poštovana zamenice ministra obrazovanja , nauke, tehnologije i inovacija, gđa. Edona Maloku Bërdyna,
Poštovani poslanici Skupštine Republike i članovi skupštinskog Odbora za obrazovanje,
Ekselencije ambasadori i predstavnici prijateljskih zemalja u Republici Kosovo,
Poštovani rektore Univerziteta u Tirani, profesor Artan Hoxha,
Poštovani prisutni akademici, profesori, predstavnici Državnog saveta za kvalitet, Istorijskog instituta, Albanološkog instituta i Nacionalne biblioteke,
Poštovani rektori i dekani, prodekani i profesori naših univerziteta,
Dragi studenti,
Poštovani prisutni,
Dame i gospodo,
Istorija Prištinskog univerziteta je podelila istoriju Kosova na doba koje imaju 1970. godinu kao granicu: doba Kosova bez univerziteta i doba Kosova sa univerzitetom. Prvao je već tada završena, dok drugo, što više godina prolazi, svaki put kada svakog 15. februara slavimo rođendan Prištinskog univerziteta, ono je u stalnom rast i prostiranju u vremenu. Univerzitet u Prištini je proslavio 53 godine postojanja i rada, zbog čega smo se danas okupili ovde, da rukovodećem i akademskom osoblju, kao i svim studentima, sadašnjim i bivšim studentima Prištinskog univeriteta kojem sam pridao i ja , čestitamo rođendan.
Istorija Univerziteta u Prištini počinje Odsekom za istoriju, osnovanim 1961. godine, skoro deceniju pre nego što je osnovan sam Univerzitet u Prištini. Kao mesto gde se proučava univerzalno, univerzitet u svojoj imanentnosti ima javnost, dakle, i politiku. Stoga je osnivanje univerziteta uvek politički čin. Upravo su demonstracije 1968. godine sa sloganom „Hoćemo univerzitet“ stvorile političke uslove za osnivanje Prištinskog univerziteta.
U Uredbi o proglašenju zakona o osnivanju Univerziteta u Prištini, koju je donela Skupština Kosova 18. novembra 1969. godine, u članu 3. je navedeno „Univerzitet u Prištini će početi sa radom najkasnije do 15. februara 1970. godine“. Sutradan je list Rilindja na naslovnoj strani imao natpis : „Univerzitet u Prištini će doneti svetlost, nauku i kulturu“.
13. februara 1970. godine sazvana je Prva skupština Prištinskog univerziteta na kojoj su izabrani organi upravljanja: rektor, prorektori i 29 članova Saveta . Za rektora je izabran Dervish Rozhaja, doktor biologije koji je završio specijalizaciju u Sjedinjenim Američkim Državama. Dva dana kasnije biće svečano osnovan i Univerzitet u Prištini. Dana 15. februara 1970. godine, sa početkom u 10 časova, tadašnja Pokrajinska skupština Kosova održala je svečanu sednicu povodom osnivanja Univerziteta u Prištini.
Priština je bila glavni grad Kosova u prošlom veku, ali Univerzitet u Prištini je bio glavni grad svih Albanaca koji su živeli pod bivšom Jugoslavijom. Nema akademika, intelektualca ili političara, ne samo sa Kosova već i iz Severne Makedonije i Preševske doline, iz Sandžaka i Crne Gore, koji nije prošao kroz klupe Prištinskog univerziteta. O građanskim demonstracijama ili oslobodilačkom ratu ne možemo ni da razmišljamo, a kamoli da ih proučavamo ili analiziramo bez Univerziteta u Prištini. Danas, u državnosti i nezavisnosti naše Republike, ne postoji institucija sa većom ulogom i doprinosom od Prištinskog univerziteta. Dakle, dok slavimo rođendane našeg univerziteta, slavimo sopstveni rast kao država.
Univerzitet je mesto sticanja znanja i istine. Ali postoji i prostor za ispoljavanje subjektivnosti. Gde ima boljeg mesta nego, među velikom količinom ljudskog znanja, odvojiti vreme i pod vođstvom profesorskog tima izgraditi subjekat. Vreme i subjakt. Isto i za državu: između akademskog znanja, građanske hrabrosti i izvršne stručnosti, treba da organizujemo državu kao subjekt istorijskog i geografskog naroda, ali i kao međunarodni subjekt.
Univerzitet nema mala imena. Nauka, umetnost, filozofija, uključujući vojno i sportsko znanje, su dimenzije ljudskog istraživanja same po sebi, sastavne sposobnosti čoveka. Dakle, univerzitet je najkompletnije mesto i dekonstrukcije i izgradnje subjekta . U ovu prizmu treba vratiti dugoročnu ideju o tome kao visokom mestu i časti za studenta . Dok smanjujemo nezaposlenost u našoj zemlji, poštovana ministarka , ne smemo da dozvolimo svođenje univerziteta, ne samo kod nas, već i šire, u mogućnost diplomiranja radi zaposlenja, ali to nekako otklanja dubinu čoveka.
Trebalo obnoviti ideju studenta sa opštim odnosom prema horizontu znanja. Naravno, potrebna je sve veća specijalizacija, specifikacija, modernizacija. Ali metafizička i epistemološka pozadina je uvek neophodna. Neograničena uloga ekonomije, veliki šok sa klimom i klimatskim promenama, procvat izolacionističke reakcije u zapadnim državama ili procvat autokratija u istočnim državama proizilaze iz činjenice kolapsa epistemologije – kao svesti nauka – i isključivanje metafizike – kao vera u teorijsku misao.
Poštovani učesnici
Čini se da literatura koja dokazuje razvoj događaja u vremenu zauzima marginalno mesto u odnosu na zabavu medija. Finoća humanosti se raspada jer dimenzije pisane umetnosti više ne prodiru u društvena ognjišta, a filozofsko-politički članci više ne predstavljaju zračenje u društvu, jer više ne odgovaraju brzom karakteru medijske podrške.
Naši ljudi će biti pozvani na radikalan prekid subjekta između produbljivanja i primene. Oni koji će težiti produbljivanju biće malobrojni i rizikuju neuspeh. Oni koji će biti usmereni aplikacijom biće mnogo i posumnjičen rizik. Ako ponovo damo mogućnost refleksije, intelektualnu komponentu čoveka nećemo ostaviti na miru.
Potrebna nam je republika koja vraća status i autoritet profesora kao simboličke funkcije inteligencije i studenta kao dinamičke funkcije kreativnosti, a inženjera i doktora kao funkcije primene inteligencije.
Poštovani profesori i akademici, ovu premisu razvoja upućujem pred vas, verujem, na pravo mesto. Potrebna nam je širina i dubina, a ne samo specijalizacija. Usamljena specijalizacija, bez težine nacionalnog znanja i horizonta svetskog znanja, lako pretvara našeg profesionalca u trgovca svojim veštinama bilo gde u svetu, prethodno lišenog odnosa znanja sa vremenom, intimnog odnosa znanja sa domovinom . Tehnika ima duh koji joj mi dajemo, Ona nema sama po sebi dah. Znanje može postati u velikoj meri beskorisno ako ne konfiguriše ponašanje u javne politike.
Univerzitet je, sa svojim profesorima i studentima, nekoliko decenija sledio ideju državotvorstva na prvom mestu, tako da sada, ovde, svuda i u budućnosti nemamo zašto da se povlačimo na drugo mesto u beskrajnom polju izgrdnje države. Danas su nam potrebni lekari koji nam pružaju osećaj trijumfa medicinske nauke koliko i izlećenje tela i uma. Lekar, lečeći telo pojedinca, jača veru zajednice. Isto važi za pravnika, advokata ili sudiju. U znanju i duhu univerziteta leži prva prilika da se istovremeno primenjuje i profesionalizam i korektnost, obrazovanje i vaspitanje , kako bi bilo i dobro i korisno, kako za društvo, tako i za sebe.
Naše ideološko vođstvo treba da bude punoća znanja, a ne plitkost rezultata. Kao što je državi potrebna čitava pozadina funkcija, tako je i našem pojedincu potrebna čitava teorijska pozadina. Kao što su ranije temeljni dokumenti države Kosovo dolazili od stručnjaka-profesora, i danas trba da da se proizvedu pozadina društvenog i državnog intelektualnog otpora snaga ove zemlje. Postanimo zajedno jaka tvrđava koja nas sve štiti kada smo napadnuti i jak most koji nas sve drži kada napredujemo.
Poštovani prisutni,
Dame i gospodo,
Univerzitet u Prištini, prvobitno osnovan sa tri fakulteta, rastao je godinama i decenijama, tako da danas ima 14 fakulteta kao zasebne akademske jedinice. Prva decenija Univerziteta u Prištini bila je decenija izgradnje akademskih i infrastrukturnih kapaciteta. Druga decenija, ona posle studentskih demonstracija 1981. godine, bila je decenija političke diferencijacije, kada je čak za dve godine promenjen naziv univerziteta, sa Prištinskog na Univerzitet Kosova u Prištini. Treća decenija, ona 90-ih, bila je deset godina univerziteta po kućama i privatnim prostorijama, ali i decenija kada je Nezavisna unija studenata Prištinskog univerziteta, sa rektorom Ejupom Statovcijem na čelu, podigla celo Kosovo u demonstracijama činivši otpor aaktivnim unutar Kosova i senzibilišući međunarodno mnjenje u inostranstvu, o nasilju, aparthejdu i segregaciji koje je Srbija sprovodila nad Albancima na Kosovu. Četvrta decenija Univerziteta, ona s početka 2000-ih, bila je decenija oporavka i preporoda nakon rata. Peta decenija Univerziteta u Prištini bila je decenija konsolidacije, digitalizacije i modernizacije. Šesta decenija Prištinskog univerziteta, želim da bude decenija daljeg upotpunjavanja, sa naprednom nastavnom praksom, sa posvećenim i uzornim studentima, sa naučnim istraživanjima kao i međunarodnim publikacijama i objavljivanjima , kao i sa kontinuiranim, svakodnevnim doprinosom u javnoj sferi, u društvu i u našoj držvi . sa željom da ova realnost postane aktuelnost, još jednom vam čestitam 53. rođendan Prištinskog univerziteta.
Zahvaljuem!
Last modified: 16 фебруара, 2023