Priština, 29. jul 2026.
Poštovani prisutni,
Sestre i braćo,
Dame i gospodo,
Čast mi je da danas, na 25. godišnjicu pada Tahira Sinanija, kao premijer Republike Kosovo, budem domaćin memorijalne akademije posvećene generalu Sinanu, neukrotivom borcu za slobodu. Tim pre što je ovo prva memorijalna akademija za Tahira Sinana, koju organizuju centralne institucije naše države, odnosno Vlada Republike Kosovo.
Kada smo planirali ovu akademiju, čitajući i pregledajući brojne biografije Tahira Sinanija, primetio sam preklapanje događaja i slučajnu podudarnost sa posebnim datumom: 29. jul. Na ovaj datum, 29. jula 2001. godine, Tahir Sinani je umro dok su se, zajedno sa drugim borcima Nacionalnooslobodilačke vojske, borili za politički položaj Albanaca u Severnoj Makedoniji.
Smrt Tahira Sinanija se dogodila upravo 29. jula, a to takođe daje simboličko značenje svim njegovim bitkama sa drugovima za oslobođenje i ujedinjenje Albanaca. To je zato što su tačno 29. jula, ali 1913. godine, otprilike devet decenija ranije, u glavnom gradu Ujedinjenog Kraljevstva u Londonu, tadašnji ambasadori Nemačke, Austrougarske, Francuske, Italije i Rusije, okupljeni na Londonskoj mirovnoj konferenciji od strane britanskog ministra spoljnih poslova, ser Edvarda Greja, priznali Kneževinu Albaniju kao suverenu državu.
Ali očekivalo se da će ova suverena država, koja bi imala format nasleđenog kraljevstva, biti mnogo drugačija od Albanije koju su delegati Skupštine u Valoni imali na umu kada su je proglasili nezavisnom 28. novembra 1912. godine. To je zato što je Albanija koja je osmišljena na Londonskoj ambasadorskoj konferenciji i priznata kao suverena država 29. jula 1913. godine, tačno pre 113 godina, obuhvatala na svojoj teritoriji samo 1/3 teritorija koje su pretežno bile naseljene albanskim stanovništvom.
Čitav Kosovski vilajet i cele teritorije Skadarskog vilajeta, Manastirskog vilajeta i Janinskog vilajeta, nakon što su postali bojišta prvobitno tokom Drugog balkanskog rata, a zatim i u Prvom svetskom ratu, ostali su van političke teritorije Albanije, postajući deo Crne Gore, Kraljevine Srbije, odnosno Jugoslavije i Grčke.
Upravo 29. jula 1913. godine, odlukama Konferencije ambasadora u Londonu, započeo je jedan od najčvršćih i teško razrešivih čvorova političke sudbine Albanaca tokom 20. veka i do danas. Albanci koji su ostali van Albanije decenijama su se borili za oslobođenje i ujedinjenje sa državom Albanijom, u naporu koji predstavlja suštinu albanskog nacionalnog pitanja. U kulminacionim aktima ovih ratova, krajem prošlog i početkom ovog veka, među bitkama se pojavljuje jedan od najistaknutijih boraca ovog pitanja: Tahir Sinani.
Poreklom iz okruga Tropoja, Tahir Sinani je prošao obuku od profesionalnog vojnog lica, čak i ne znajući da se sprema za neke od najslavnijih bitaka koje će Albanci voditi u svojoj modernoj istoriji. Kada je rat na Kosovu postao stvarnost i kada su mu bili potrebni svi i svako, Tahir Sinani se posvetio ispunjenju svoje patriotske i profesionalne dužnosti.
Mobilizacija Tahira Sinanija u Oslobodilačku Vojsku Kosova 1998. godine nije samo dodala još jednog borca OVK-a, već joj je donela jednog od najkorisnijih oficira koji je svoje profesionalne veštine preneo stotinama drugih vojnika, pre nego što se i sam našao u srcu rata.
Ali uprkos tome, odbio je da bude nametnut lancu komandovanja vojnicima koje je obučavao, insistirajući da prvo prođe lični test, prvi sukob sa neprijateljskim srpskim snagama. I upravo se to i dogodilo.
Godinama kasnije, kada Tahir Sinani više nije bio živ među svojim saborcima, jedan od njih, Rexhep Selimi, takođe poznat po svojoj višestrukoj umetničkoj kreativnosti, pretočio je ovaj čin Tahira Sinanija u pesmu koja će biti komponovana u pesmu, koju smo danas prirodno uključili u ovu akademiju.
Tahir Sinani je završio svoje angažovanje u Kosovskom ratu služeći kao komandant operativne zone Paštrik, dok je u danima oslobođenja Kosova trijumfalno ušao u Prizren na čelu svojih vojnika. Ali samo kratko vreme nakon oslobođenja Kosova, u Preševskoj dolini je izbio ustanak predvođen novoformiranom Oslobodilačkom Vojskom Preševa, Medveđe i Bujanovca, uz učešće veterana Oslobodilačke Vojske Kosova, sa ciljem oslobođenja i ujedinjenja ove tri opštine sa Kosovom.
Tahir Sinani se takođe pridružio borbama u Preševu, donoseći svoje sveže iskustvo iz Kosovskog oslobodilačkog rata. Duboko je verovao da oslobođenje Kosova od Srbije ne može biti kraj niti najveći trofej oslobodilačkog i nacionalnog rata. Stoga je iz Oslobodilačke Vojske Kosova nastavio borbu u Nacionalnoj oslobodilačkoj vojsci u Makedoniji 2001. godine.
Ovo je bio i poslednji rat generala Tahira Sinanija, jer je nažalost poginuo pripremajući mine, 29. jula 2001. godine, zajedno sa još četvoricom drugova. Tahir Sinani je za sobom ostavio suprugu, dve ćerke i sina, koji su danas sa nama u ovoj memorijalnoj akademiji, sa svim ponosom kojeg nose za svog muža i oca.
Takođe, među nama je danas mnogo prijatelja i drugova Tahira Sinana, pa verujem da ćemo i mi u ovoj memorijalnoj akademiji imati dobru priliku da se sretnemo i upoznamo se, da odamo počast i setimo se Tahira Sinana i da podelite sa nama svoja sećanja na njega.
Slava patriotskom činu i oslobodilačkom ratu Tahira Sinana, među borcima za slobodu Kosova!