Priština, 5. septembar 2026.
Poštovana zamenice Ministarke kulture i turizma, gđo. Nora Arapi Krasniqi,
Poštovani zameniče Ministra odbrane, Gege LLeshi,
Poštovana gđo. Blerina Rogova Gaxha, generalna direktorka Nacionalne biblioteke Kosova,
Poštovani g. Bernard Çobaj, ambasador Crne Gore u Republici Kosovo,
Poštovani profesore Skender Asani, autor dela,
Poštovani don Lush Gjergji, recenzent dela,
Poštovani gosti,
Dame i gospodo,
Sestre i braćo,
Decenijama se govori i piše o Majci Terezi, ovoj prosvetljenoj ličnosti koju je albanski narod, sa našom prepoznatljivom velikodušnošću podario svetu.
Danas u rukama imamo delo koje detaljno opisuje Gondžin put ka tome da postane misionarka ljudskog duha i da postane svetica svih naroda. Velika žena koja dolazi iz relativno male nacije, koja je, dok je imala života i daha, nudila bezuslovnu pomoć i ljubaznost.
Uz 10. godišnjicu njene kanonizacije od strane pape Franje, danas ne možemo a da se ne setimo 5. septembra 1997. godine, kada je humanistkinja Gondže Bojadžiju fizički preminula u Kalkuti. Nije slučajno što su Ujedinjene nacije proglasile 5. septembar Međunarodnim danom milosrđa, odajući dostojanstvenu počast njenom doživotnom radu.
Posvećivanje života drugima je najplemenitija, ali i najteža misija koju čovek može da preduzme.
To je bio izbor Majke Tereze, devojke iz Skoplja, rođene u albanskoj porodici, ćerka Kole Bojadžijua iz Prizrena i Drane Barnaja iz Novosela u Đakovici, odgajane u duhu ljubaznosti i odgovornosti da pomogne onima kojima je najpotrebnija. I upravo je to putovanje opisano u delu koje se danas promoviše, „Misionarski put Gondže Bojadžiju ka Univerzalnoj Majci Terezi“. Ovo je značajno delo autora Skendera Asanija i Alberta Ramaja, kojima, koristim ovu priliku da se zahvalim na njihovom akademskom, istorijskom, ali i kulturnom i duhovnom doprinosu.
Pedesetih godina prošlog veka, mislilac Karl Gustav Jung, kao osnivač antičke psihologije, napisao je, citiram: „Ko gleda spolja, sanja, ali ko gleda unutra, budi se“, tako da buđenje uma i duše ima direktnu vezu sa unutrašnjošću svakog od nas. Naša unutrašnjost je srž našeg bića, odakle nastaju najdragocenije vrednosti koje imamo kao pojedinci. Kada se ove individualne osobine isprepletu u zajednici sa drugima, tu se ostvaruje puni ljudski potencijal. Kod Majke Tereze, ovaj potencijal je negovan u porodici Bojadžiju, razvijen u zajednici u kojoj je odrasla i uzleteo na globalnoj skali sa njenim duhovnim pozivom. Kulturno i versko okruženje u kojem je stekla svoje prvo obrazovanje bilo je u Skoplju, gde je počeo osećaj solidarnosti i odgovornosti prema čovečanstvu.
Tako je tamo Gondže Bojadžiju spoznala i spojila mir i ljubav, koji su potom iznedriliu njeno dobročinstvo prema drugima.
Ali ono što čini ovo delo jedinstvenim i posebnim jeste činjenica da se fokusira na porodične i zajedničke podatke, bacajući svetlo na faktore koji su utrli put i poslužili kao temelj za formiranje univerzalne Majke Tereze.
Njena pisma i fotografije iz tog vremena prikazuju jednostavnu ženu pre nego što je postala međunarodno poznata. U međuvremenu, njeno putovanje kroz različite zemlje sveta proširilo je njene vidike, jačajući njeno uverenje u njenu svetu misiju, jednom u Hrvatskoj, zatim u Irskoj, a zatim u Indiji. Na ovom putovanju, Gondže je sebe ugradila u druge, ali bez gubljenja svog identiteta. Kao što sam naglasio u predgovoru, ona se pretvorila u most, a ne u zid.
U našem vremenu, više nego ikad, mostovi su od vitalnog značaja. Oni su naša veza jedni sa drugima, oni su vrata razumevanja i na kraju ključ boljeg sveta. Današnji rad ima ovaj koncept u svom centru, budući da su periodične publikacije, „Katoličke misije“ i „Blagovest“, dva glavna stuba koja su lepo međusobno povezana. Prvi dokumentuje rano iskustvo misionarskog poziva Majke Tereze. Drugi donosi kolektivno sećanje zajednice u kojoj je rođena i formirana. Zajedno nam donose sliku bogatu originalnim podacima, sa istorijskim i naučnim perspektivama, dodajući lične nijanse iz njenog života u porodici i zajednici.
Dalje, predmetno delo je dopunjeno sa dva naučna osvrta biografa Majke Tereze, Doma Lusha Gjergjija, i istoričara prof. dr Martina Berishaja, koji razrađuju pitanja istoriografije kroz ljudsko i duhovno tumačenje, kao i aspekte njene ličnosti i razmišljanja i iskustva duž životnog puta.
Stoga je za mene i privilegija i odgovornost da napišem predgovor ovom delu, koje danas obogaćuje dokumentovani korpus života Majke Tereze.
Poštovani autori, uveravam vas da Vlada Republike Kosovo visoko ceni vaš rad i posvećenost, vašu energiju i predanost ovom poduhvatu od nacionalne i istorijske vrednosti.
Dragi sugrađani, pozivam vas da pročitate ovo delo i ohrabrujem druge da ga uzmu u ruke, ne samo da biste produbili svoje znanje kroz ovu knjigu, već i da biste se podsetili važnosti pravilnog razumevanja naše istorije i prosvećenih ljudi koje albanstvo stvara.
Hvala Vam na pažnji!