Priština, 29. jul 2026
Dragi građani,
Poštovani novinari,
Uvaženi direktor Instituta za zločine počinjene tokom rata na Kosovu, Atdhe Hetemi,
Danas smo ovde zajedno da predstavimo jedan veoma osetljiv i izuzetno važan izveštaj. Posvećenost izradi ovog izveštaja reafirmiše jedno od osnovnih načela međunarodnog prava i svake demokratske zajednice: da nema pravde bez istine, nema izlečenja bez pravde i nema stabilnosti bez sećanja.
Ovaj izveštaj je institucionalni dokaz skupe cene slobode koju zajedno uživamo. Izveštaj predstavlja ljude, živote, porodice i istorije, koje se ne mogu svesti na brojeve, ali koje naša država ima obavezu da dokumentuje tačno, dostojanstveno i odgovorno.
Za period od 1. januara 1998. do 20. juna 1999. dokumentovano je ukupno 12.230 žrtava rata na Kosovu.
Svaki broj govori o našim najmilijima koji su ubijeni, porodicama koje su uništene i o nedostatku i čežnji koju osećamo i danas.
Posebno je teška težina zločina počinjenih nad decom. Izveštaj dokumentuje da je u starosnoj grupi od 0 do 17 godina:
• 1.047 dece ubijeno;
• 94 je umrlo kao posledica ratnih uslova; dok
• sudbina i mesto boravka 100 dece nasilno nestalih još uvek nisu poznati.
Ubistvo više od hiljadu dece, pored toga što je tragična statistika, predstavlja duboku ranu našeg društva. To je trajna optužba protiv barbarstva rata i obaveza za našu državu da se istina dokumentuje, pravda traži i sećanje čuva.
Podaci takođe pokazuju izuzetni intenzitet nasilja, ratnih zločina, zločina protiv čovečnosti i genocida tokom proleća 1999. godine.
Te godine ubijeno je 9.948 ljudi, što čini oko 81,3% svih žrtava dokumentovanih u ovom izveštaju, dakle ukupno 12.230.
Ova činjenica govori sama za sebe. Svedoči o užasu koji je civilno stanovništvo doživelo tokom kulminacije rata. Ovi brojevi, ovi naši dragi ljudi koji su ubijeni, obavezuju nas da sećanje ostane živo i snažno, a pravda da ostane neprekidni zahtev.
Poštovani prisutni,
Ova prva institucionalna lista rezultat je rada Instituta da ispuni odgovornost prema žrtvama rata, njihovim porodicama i istoriji zemlje.
Više od četvrt veka dokumentovanje žrtava rata vršeno je od strane različitih institucija, domaćih i međunarodnih organizacija, istraživača i pojedinaca. Svako od njih dao je značajan doprinos očuvanju činjenica i dokumentovanju rata. Vlada Republike Kosovo ceni ovaj rad.
Institut je osnovan upravo na toj osnovi. Ne da zameni ono što su drugi radili tokom godina, već da to verifikuje i institucionalizuje.
Izveštaj koji se danas objavljuje predstavlja i metodologiju na kojoj je ova lista zasnovana i objašnjava proces prikupljanja, verifikacije i validacije podataka.
Lista je preliminarna, dakle ne znači da je posao završen. To znači da će Institut nastaviti da je ažurira svaki put kada se obezbede novi dokumenti ili dokazi. Ovo je jedini način da se izgradi baza podataka koja je institucionalna i koja odoleva vremenu i služi generacijama koje dolaze posle nas.
Zato želim da uputim poziv porodicama žrtava, javnim institucijama, organizacijama i svakom građaninu koji poseduje dokumente ili relevantne informacije da sarađuju sa Institutom. Svaka nova informacija biće tretirana sa ozbiljnošću i prema istoj profesionalnoj metodologiji.
Jer bez dokumentovanja nema sećanja. Bez sećanja nema pravde. A bez pravde ne može biti trajnog mira.
Poštovani prisutni,
I danas, više od četvrt veka posle rata, rane ostaju otvorene.
Juče, u selu Kalludër u opštini Zubin-Potok, započeta su iskopavanja na lokaciji za koju se sumnja da postoji masovna grobnica. Na terenu su angažovani timovi Policije Kosova i Instituta za sudsku medicinu, uz podršku EULEX-a. Ova činjenica nas podseća da za mnoge porodice rat nije završen, dok još uvek nisu pronađeni njihovi najmiliji. Za stotine porodica čekanje se nastavlja. Za njih, svako iskopavanje je nada. Svaka identifikacija je korak ka istini i ka pravdi.
Dok su ova iskopavanja rezultat rada naših institucija, neprimenjivanje od strane Srbije Deklaracije iz Brisela o nasilno nestalima, dogovorene 2. maja 2023. godine, odnosno odbijanje da se otvore vojni arhivi, dokaz je da susedna država nastavlja da izbegava odgovornost za zločine počinjene u našoj zemlji tokom poslednjeg rata.
Stoga ponavljamo poziv međunarodnim faktorima da povećaju pritisak na Srbiju da, između ostalog, promeni odluku o 30-godišnjoj klasifikaciji do 2044. godine i da se otvori arhiva 37. motorizovane brigade Jugoslovenske vojske, kako bismo imali informacije o rasvetljavanju sudbine nasilno nestalih.
Republika Kosovo uvek ide putem istine i pravde. Jer sigurne države se grade na činjenicama, na poštovanju ljudskog dostojanstva, na vladavini prava i na institucionalnoj odgovornosti.
Ova lista je deo tog angažmana. Posvećena je porodicama koje su čekale decenijama. Posvećena je preživelima koji su živeli sa bolom. Posvećena je mladim generacijama koje zaslužuju da poznaju istoriju zasnovanu na činjenicama.
Danas i svakog dana klanjamo se sa poštovanjem pred svakom žrtvom. Reafirmišemo obećanje Republike Kosovo da istina neće ostati neotkrivena i da velika žrtva našeg naroda neće biti umanjena zaboravom.
Slava svima koji su dali život za slobodu Kosova!
Neka sećanje na njih bude večno!
Hvala vam na pažnji i učešću.