Priština, 1. jul 2026.
Poštovana gđo. Saranda Bogujevci, ministarka Kulture i turizma,
Poštovani g. Andin Hoti, ministar Rada, porodice i vrednosti oslobodilačkog rata,
Poštovani g. Atdhe Hetemi, direktor Instituta za ratne zločine na Kosovu,
Poštovani profesore Arben Hajrullahu, rektor Univerziteta u Prištini,
Poštovani predstavnici institucija,
Poštovani predstavnici civilnog društva,
Poštovani prisutni,
Dame i gospodo,
Dobro došli i dobro se našli na naš današnji sastanak na kojem ćemo razgovarati o neophodnosti dokumentovanja zločina počinjenih tokom rata na Kosovu i izgradnje verodostojnog državnog zapisa za njegove žrtve.
Ova naša dužnost je vezana za sećanje, pravdu, dostojanstvo žrtava i način na koji Republika Kosovo gradi svoj odnos sa prošlošću i budućnošću.
Naš narod je doživeo rat, proterivanje, masakre, sistematsko nasilje, prisilne nestanke i organizovano uništenje. To nisu daleka sećanja, niti su to teme koje se mogu zatvoriti protokom vremena. To su istorijske, političke i ljudske činjenice koje su odredile živote hiljada porodica i put naše države ka slobodi.
Zločini Srbije na Kosovu, genocidna priroda i obim državnog nasilja, i pokušaj eliminisanja albanskog prisustva iz naše zemlje, zahtevaju ozbiljan, institucionalan i kontinuirani tretman. Nije dovoljno da znamo šta se dogodilo. Moramo to dokumentovati, moramo to proveriti i moramo to sačuvati. Moramo to učiniti dostupnim pravdi, ali i generacijama koje će doći posle nas.
Sa ovim uverenjem, u novembru 2023. godine, Vlada Republike Kosovo osnovala je Institut za ratne zločine na Kosovu.
Više od dve decenije, institucije, lokalne i međunarodne organizacije, istraživači, aktivisti, porodice žrtava i ljudi koji su sačuvali dokaze, često pod veoma teškim uslovima, obavljaju važan posao. Taj rad zaslužuje priznanje. Institut je izgrađen na tim temeljima. Njegov zadatak je da ojača, sistematizuje i institucionalizuje ovo nasleđe. Pored toga što je državna struktura, Institut predstavlja i našu kolektivnu savest, pretvarajući bol u sećanje, sećanje u dokaz, dokaz kao uslov za pravdu, a pravdu kao temelju mira.
Država se ne može oslanjati samo na individualna sećanja, bez obzira koliko brojna i dobra bila. Sećanje je dragoceno, ali mora biti zaštićeno dokumentima. Imena, datumi, mesta, dokazi, izvori, arhive i provere moraju biti povezani u pouzdan sistem. Samo na taj način istina može postati stabilna protiv poricanja, relativizacije i propagande.
Naš severni sused, samoproglašeni neprijatelj Republike i našeg naroda, i dalje se ne suočava sa svojom genocidnom prošlošću. Zbog toga, naš rad mora biti još precizniji. Što je dokumentacija jača, laž postaje slabija. Što su dokazi jasniji, teže je izbrisati odgovornost. Što je naša država ozbiljnija, to je naša istina jača čak i na međunarodnoj sceni.
Današnji sastanak je od posebnog značaja, jer se predstavlja preliminarni spisak žrtava rata na Kosovu. Ovaj spisak je rezultat više od dvogodišnjeg procesa prikupljanja, upoređivanja i provere podataka. U ovom radu, tačnost ima posebnu težinu. Svako ime na ovom spisku predstavlja izgubljeni život, razorenu porodicu i deo naše istorije. Stoga se sa svakim podatkom mora postupati sa pažnjom. Poštovanje prema žrtvama se ne izražava samo rečima; ono se izražava i sa ozbiljnošću sa kojom država dokumentuje imena, okolnosti i istinu o njihovoj sudbini.
Dokumentacija je važna i za pravdu. Zločini počinjeni tokom rata ne mogu ostati samo u sećanju. Oni moraju biti deo dosijea, arhiva, istraga, pravosudnih procesa i institucionalnog rada kako bi se u potpunosti razjasnilo šta se dogodilo. Država koja traži pravdu mora izgraditi činjeničnu osnovu za to. Ova osnova se gradi istraživanjem, dokumentacijom i održivom proverom.
Kosovo je posvećeno miru, bezbednosti i regionalnoj saradnji. Međutim, održivi mir i bezbednost za sve zahtevaju suočavanje sa istinom. Poricanje zločina, relativizacija odgovornosti i prikrivanje podataka o licima koja su silom nestala ne služe ni miru, ni pravdi, ni bezbednosti niti budućnosti regiona. Srbija mora da se suoči sa zločinima počinjenim na Kosovu, da otvori svoje arhive i da deluje u duhu pokajanja i saradnje, na šta je obavezana Briselskom deklaracijom od 2. maja 2023. godine. Skrivanje zločina kroz njihovu klasifikaciju decenijama ne služi normalizaciji odnosa, saradnji niti miru u regionu.
Republika Kosovo će nastaviti ozbiljno da radi svoj deo posla. Dokumentovaće, istraživati, proveravati i čuvati državno sećanje na osnovu činjenica. Ovo je dugoročan proces, koji zahteva stabilne institucije, međusektorsku saradnju i kontinuiranu posvećenost.
Naš cilj je jasan: ono što je naš narod doživeo mora se sačuvati dostojanstveno, tačno dokumentovati i služiti pravdi, da postane znanje za buduće generacije i naše kolektivno sećanje. Istini su potrebni dokazi, institucije i odlučnost.
Hvala Vam svima na prisustvu, na dosadašnjem radu i na doprinosu koji ćete dati ovom procesu.