Poštovana vršilac dužnosti predsednice Republike Kosovo, gđo. Albulena Haxhiu,
Poštovane kolege iz Vlade, ministarko Pravde, Donika Gervalla, ministre Rada, porodice i vrednosti oslobodilačkog rata, Andin Hoti, ministarko Kulture i turizma, Saranda Bogujevci, predsedniče Udruženja bivših političkih zatvorenika, g. Shefik Sadiku,
Poštovani bivši poslanici, predstavnici i rukovodioci državnih institucija,
Poštovani bivši politički zatvorenici pod okupacijom Srbije,
Poštovani invalidi i veterani Oslobodilačke Vojske Kosova,
Poštovani preživeli masakra u Dubravi,
Poštovane porodice poginulih i preživelih masakra u Dubravi,
Poštovane porodice nacionalnih palih boraca,
Poštovani prisutni, dame i gospodo, sestre i braćo,
Danas smo se ovde okupili sa poštovanjem, bolom i istorijskom i nacionalnom odgovornošću, da se setimo jedne od najtežih rana tokom rata na Kosovu, masakra u Dubravi. Danas stojimo ovde, suočeni sa delom istorije naše Republike, ove istorije pisane sa nepokolebljivom istrajnošću i žrtvovanjem za slobodu.
Krajem aprila i početkom maja 1999. godine, srpske vlasti su prebacile albanske političke zatvorenike iz raznih zatvora u Dubravu. Ova masovna koncentracija zatvorenika u jednom prostoru dogodila se upravo u vreme kada je Miloševićev režim sprovodio genocidni plan na Kosovu. Dubrava je bila deo mehanizama državne represije koji su korišćeni protiv Albanaca na Kosovu i tokom rata je transformisana u poligon streljanja.
U savremenim studijama o sećanju i nasilju, zatvori režima smatraju se prostorima političke kontrole i proizvodnje kolektivnog straha. Zatvori u bivšoj Jugoslaviji, a posebno oni u Srbiji tokom 1980-ih i 1990-ih, sistematski su korišćeni protiv albanskih političkih aktivista, studenata i intelektualaca. Iz tog razloga, istorija Dubrave je direktno povezana sa širom istorijom političkog zatvaranja Albanaca u bivšoj Jugoslaviji.
Tih majskih dana 1999. godine, unutar zatvora Dubrava, zločinačka država Srbija počinila je jedno od svojih najnehumanijih dela. Od oko 980 albanskih zatvorenika, 116 je ubijeno, 185 je ranjeno, dok je profesor i politički mislilac, Ukshin Hoti, nasilno nestao. Politički zatvorenici, albanski civili, brutalno su ubijeni suprotno svakom međunarodnom pravu. To je bio zločin protiv čovečnosti, flagrantno kršenje Ženevskih konvencija i svake norme ljudske civilizacije. Imena žrtava Dubrave, uklesana na spomeniku, predstavljaju trajnu optužnicu protiv onih koji su naredili, organizovali i izvršili ovaj zločin.
Dubrava ostaje svedočanstvo o masovnim i genocidnim pogubljenjima Albanaca, mučenja i zlostavljanja albanskih zatvorenika, ali i slobodoljubivog duha političkih zatvorenika, koji se nisu slomili niti predali torturama u srpskim zatvorima.
Svedočanstva tih dana su zastrašujuća, ali i herojska dela zatvorenika koji su pritekli u pomoć svojim drugovimav su takođe zastrašujuća. Ta mera organizovanosti među zatvorenicima, radi zaštite, lečenja ili hrane, ostaje znak herojstva. A iznad svega, kada su živi stajali na istom trgu sa svojim ubijenim drugovima.
Zato, danas kada se sećamo žrtava ovog masakra, odajemo počast i njegovim svedocima. Onim koji su preživeli, onima koji su kazali, onima koji su pisali knjige, dali svedočenja i sačuvali istinu od zaborava. Njihova svedočenja su deo istorijske istine Kosova i našeg kolektivnog sećanja. Republika Kosovo ima moralnu i državnu obavezu da sačuva ovo sećanje, da dokumentuje istinu i da traži pravdu za sve žrtve. Jer država koja brine o sećanju omogućava pravdu i gradi mir.
Stoga, pored toga što je bolno, naše sećanje postaje i pravac. Ono postaje moralni kompas za buduće generacije, kako se sloboda nikada ne bi uzimala zdravo za gotovo i kako se ne bi dozvolilo da se zločini iz prošlosti ponove.
Poštovani prisutni,
Danas, kadase sećamo palih boraca Dubrave, kada se sećamo načina na koji su ubijeni, sećamo se i razloga zašto su živeli: za slobodu, za pravo našeg naroda da živi slobodno, u svojoj zemlji da sam odlučuje o sebi.
Republika Kosovo danas je nezavisna, suverena i demokratska država. Imamo stabilne institucije, imamo vojsku koja brani našu teritoriju i ustavnost, imamo omladinu koja studira, radi i sanja u slobodi. Ovo slobodno Kosovo je nasleđe palih, martira, boraca za oslobođenje, političkih zatvorenika i svih onih koji su žrtvovali svoje živote i mnogo doprineli da danas možemo slobodno da živimo.
Neka je večno sećanje na one koji su ubijeni ovde u zatvoru Dubrava.
Duboka zahvalnost i dug život želim svim preživelima tog masakra.
Slava onima koji su pali na dugom i teškom putu Kosova ka slobodi!
Hvala Vam!