Zyra e Kryeministrit

Premijer Kurti na završnoj ceremoniji globalne kampanje „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“: Potrebna nam je sveobuhvatna posvećenost svih, svuda, da ne dozvolimo još nijednu žrtvu

10 decembra, 2022

Priština, 10. decembar 2022.

Obeležavajući 74. godišnjicu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i poslednjeg dana „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“, premijer Republike Kosovo Albin Kurti, istakao je da sa neuporedivim, neumornim zalaganjem Ministarstva pravde, koje je prevenciju i rešavanje nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja definisalo kao jedan od svojih 5 strateških ciljeva, Vlada je dala prioritet borbi protiv nasilja nad ženama i devojkama.

Premijer Kurti je počeo svoj govor sa naglašavanjem imenima žena i devojaka koje su ubili njihovi partneri. On je naveo da nasilje nad ženama i devojkama nije pojava samo u našem društvu i da nažalost svake godine, u svakoj zemlji, negde više i negde manje, žene i devojke su i dalje žrtve frustriranih muškaraca i nasilja. Istraživanja pokazuju da svaka treća žena u svetu doživljava fizičko ili seksualno nasilje, uglavnom od svojih partnera. To im onemogućava da u potpunosti učestvuju u društvu, pogađa njihove porodice, zajednicu, ali i državu u celini, naglasio je dalje premijer.

„Stoga, to se mora rešiti zajedno. Samo zajedničkim radom i aktivizmom možemo promeniti društveni mentalitet. Zato nam je potrebna nacionalna solidarnost i međunarodna solidarnost“, rekao je on.

Premijer Kurti je pred mnogobrojnim prisutnima izjavio i da su mehanizmi za sprečavanje i borbu protiv nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja uspostavljeni i da sada funkcionišu, ali da pored profesionalne odgovornosti u našim institucijama, zajedničkim naporima i delovanjem mora se pojačati borba protiv nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja.

Premijer Kurti je pred mnogim prisutnima izjavio i da su mehanizmi za sprečavanje i borbu protiv nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja uspostavljeni i da sada funkcionišu, ali da pored profesionalne odgovornosti u našim institucijama, zajedničkim naporima i delovanjem mora se pojačati borba protiv nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja.

„Kao društvo, kao odgovorne institucije, kao odgovorni građani, moramo se efikasno boriti protiv ovog fenomena od svih i svuda. Da ne dozvolimo da imamo još ijednu žrtvu“, rekao je na kraju premijer Kurti.

Kompletan govor premijera Kurti:

Igballe Lalloshi
Diana Kastrati
Antigona Morina
Donjeta Pajazitaj
Zejnepe Berisha
Dafina Zhubi
Flora Omuri
Sevdije Berisha
Valbona Ndrecaj i njena ćerka
Sabile Mavrovqani
Sebahate Morina
Marigona Osmani
Lirie Qerimaj
Sanije Godanci
Hamide Magashi

Ovo su samo neka od imena ubijenih žena od strane njihovih muževa.
Njihova imena i priče koje su objavljene.
Koje znamo.
Ko zna koliko je drugih koje nisu žive i nismo čuli njihove priče?

Poštovani predsedniče Skupštine g. Glauk Konjufca,
Poštovana zamenice premijera gđa. Emilija Rexhepi,
Poštovana ministarko pravde gđa. Albulena Haxhiu,
Poštovana predsednice Grupe žena u Skupštini Republike Kosovo gđa. Tinka Kurti,
Poštovana naša najistaknutija aktivistkinja gđa. Igballe Rogova,
Poštovani ambasadori i druge diplomate,
Zamenici ministra i poslanici Skupštine,
Rukovodioci i predstavnici domaćih i međunarodnih organizacija,
Aktivistkinje i aktiviste civilnog društva,
Dame i gospodo,
Poštovani prisutni,

Nasilje nad ženama i devojčicama nije pojava samo u našem društvu. Nažalost, svake godine, u svakoj zemlji, negde više, a negde manje, žene i devojke su i dalje žrtve frustriranih i nasilnih muškaraca. Izdane i povređene od najbližih rođaka. Svakog dana.

Istraživanja pokazuju da svaka treća žena na svetu doživljava fizičko ili seksualno nasilje, uglavnom od partnera. Nasilje nad ženama i devojkama nanosi trenutnu i dugoročnu štetu. Ove štete, bilo fizičke, bilo seksualne, psihičke ili emocionalne, su razorne, čak i u slučajevima kada epilog možda nije smrt.

Nasilje ih sprečava da u potpunosti učestvuju u društvu. To pogađa njihove porodice, zajednicu, ali i državu u celini. Kao rezultat toga, ovaj fenomen utiče i pripada svima nama. Dakle, to se mora rešiti zajedno. Samo zajedničkim radom i aktivizmom možemo promeniti mentalitet društva. Za ovo nam je potrebna nacionalna solidarnost i međunarodna solidarnost.

Ubistva žena od strane njihovih partnera ne dolaze kao spontani činovi, već́ su kulminacija ranijeg nasilja doživljenog u vezi. Moramo to imati na umu kada govorimo o femicidu.

Femicid ima različite definicije, ali femicid je ubijanje žena i devojaka, pre svega zbog njihovog pola. I više je nego uznemirujuće kada dom za nekoga postane najopasnije mesto. Možete li to zamisliti? Da se na kraju dana plašiš odlaska kući?

Možemo zamisliti kako se plašimo da budemo napolju i uđemo unutra, ali da se plašimo da uđemo unutra je veoma teško. A kada je ovo svakodnevno, to je nepodnošljivo.

Što više radimo zajedno, to bolje možemo da rešimo ovaj ogroman problem u našem društvu.

Zato što patrijarhalni sistem izgrađen godinama i generacijama nastavlja da ubija žene i devojke svakog dana. Svaka porodica koja odgaja devojčicu drugačije od dečaka nastavlja da ih ubija svaki dan, jer je tu seme zla. Da ćerki kažu “ostani kod kuće jer je kasno”, a sinu se ugađa. Nedostatak efikasnog tužilačkog i pravosudnog sistema nastavlja da ih ubija. Ali moramo da nastavimo i nastavićemo da radimo zajedno i nikada nećemo odustati.
Da počinioci zločina dobiju zaslužene kazne. Da teret nepravdi pravosudnog sistema ne padne na pleća žena i devojaka.
Ali među našim najvećim ciljevima treba da bude prevencija ovih slučajeva. Prevencija ima duboke i široko rasprostranjene korene. U porodici, društvu, obrazovnom sistemu, ekonomiji.

Nisam jedini koji ovo govori, jer postoje bezbrojne studije koje dokazuju da je namerno ubijanje žena i devojaka širom sveta vođeno dominantnim mizoginim kulturama, patrijarhata, nasilne i toksične muškosti, i krutih tradicionalnih i kulturnih rodnih stereotipa. Drugim rečima, pristrasnost. Predrasudama se mora suditi pre nego što se svi počinioci osude i kazne za zločine koje počine.

Nasilje nad ženama je možda najsramnije kršenje ljudskih prava, koje ne poznaje geografske granice. Sve dok to traje, ne možemo tvrditi da činimo pravi napredak da bismo se ponosili. Danas obeležavamo Dan ljudskih prava u svetu. Iz tragedija i ratova koji su praćeni velikim moralnim uvredama i razaranjima univerzalnih razmera, koja utiču na suštinu čovečanstva, proizilaze onda moralne i pravne norme koje imaju za cilj zaštitu čoveka od ponavljanja. Odgovor na tragično iskustvo Drugog svetskog rata bila je Konvencija protiv genocida, koju je dan kasnije sledio temeljni dokument za stvaranje svetskog poretka u čijem centru je čovek i njegovo humano biće, Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, usvojena pre 74 godine od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 10. decembra 1948. godine.

I moramo da se angažujemo za sve ljude, svakog čoveka, ali najviše i prvo one čija se prava krše od onih koji krše prava.

Stoga danas, kada obeležavamo 74. godišnjicu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, i poslednjeg dana 16 dana aktivizma, naglašavam da je Vlada dala prioritet borbi protiv nasilja nad ženama i devojkama uz posvećenost bez premca, neumorni i bespoštedni napori Ministarstva pravde, koje je prevenciju i rešavanje nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja definisalo kao jedan od svojih pet strateških ciljeva. Mehanizmi za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja su uspostavljeni i već́ funkcionišu.
Pored profesionalne odgovornosti u našim institucijama, moraju se povećati zajednički napori i postupci u borbi protiv nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja.
Kao društvo sa svešću, kao odgovorne institucije, kao odgovorni građani, moramo se efikasno boriti protiv ovog fenomena sve vreme, od svih, od svakog i svuda. Da ne dozvolimo da imamo još ijednu žrtvu više.
Hvala vam.

Last modified: 13 децембра, 2022

Comments are closed.

×